Duhovni centar Varaždinske biskupije VeternicaPastoralni centar Varaždinske biskupije LudbregLudbreško svetišteDom sv. AnđeleSamostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove, IvanecLiturgija danaNedjeljna poruka
Od:
Do:

Nedjelja svete Obitelji_B

DIJETE JE RASLO I NAPUNJALO SE MUDROSTI I MILOSTI BOŽJE! (Lk 2, 22-40)

Tekstovi Evanđelja koji nas izvještavaju o Isusovu rođenju govore kako je Isusovo rođenje očitovanje Božje ljubavi prema čovjeku. Božić nas uvodi u duboku i trajnu ljubav i misterij ljudskog postojanja i Božje brige za njega. Božić je izvor ljudskog nadanja i vjerovanja u budućnost, pa i onda kada za čovjeka nema mjesta ni u kakvom svratištu. Božja ljubav je sišla u ljudsko srce da bi ga potaklo da i ono počne ljubiti i smirenije nositi teret svijeta. Božić u nama treba podupirati volju za život, ali i borbu za život, kako vlastiti tako i nevino ugroženih. Čestitajući si Božić stiskom ruke mi zapravo kao da želimo reći toj osobi da smo joj spremni pomoći i u požrtvovnoj ljubavi preuzeti odgovornost brige jednih za druge. Tako se Božić počinje događati u nama!

Slaveći Isusovo rođenje osjećamo da smo voljeni od Boga jer On je Emanuel – s nama Bog na našim životnim putovima. Darujući nam svoga Sina Otac nebeski svakom čovjeku pruža ruku, zove svakoga od nas na suradnju u stvaranju novoga Božjega svijeta u kojem će vladati mir. U svojoj (pre)velikoj ljubavi Bog nam šalje svojega Sina da spasi sve koji u Njega vjeruju. Božić se i danas događa u našim srcima kad se ljubavlju, trpljenjem, pomaganjem i strpljenjem ugrađujemo u živote naših bližnjih.

Prve nedjelje iza Božića slavimo blagdan Svete obitelji, Isusa, Marije i Josipa. Svi smo mi rođeni i izrasli u obitelji. Netom proslavljeni Božić upravo je obiteljski blagdan. Osnovna je poruka Božića: prihvatiti Isusa, jer tako postajemo djeca Božja. Ono što je osnovno u svakoj obitelji jest uzajamno prihvaćanje, stavljanje na raspolaganje jednih drugima – iz ljubavi. To je ostvarivanje poruke Božića kad je i nas Bog prihvatio u Kristu. Jedini put da očuvamo naše obitelji jest ljubav, razumijevanje, milosrđe, požrtvovnost i dobrota. Obitelj je bila i ostala glavni i najvažniji životni zadatak. Obitelj je početak, izvor i korijen ljudskoga društva, Crkve i domovine. Sudbina naše Crkve i domovine ovisi o stanju obiteljskoga života.

Knjiga Sirahova poziva nas i savjetuje da poštujemo svoje roditelje, da im budemo radost, da im u danima starosti budemo pomoć i zaštita. Danas je obitelj za neke najveća svetinja, dok je za druge nešto što je već prevladano, što je izašlo iz mode. Svjedoci smo da takvi zagovaraju neke „slobodnije“ stilove zajedničkog života i ne drže puno do obiteljske veze. Nažalost, danas se mnoge obitelji raspadaju jer u temelju nisu dobro zasnovane, jer su izbacile Isusa Krista. Znamo da je On temelj i oslonac svake obitelji.  Nestalo je Duha Božjega, spremnosti na žrtvu, samoodricanja. Molitva se ugasila. Tajna obiteljske sreće stoji u poštivanju Boga i njegovih zapovijedi. Unesimo u obitelji Kristovo Evanđelje i njegov Duh. Kad govorimo o obitelji postavlja se i pitanje vrjednovanja kršćanskog braka. Ako je brak u krizi onda je u krizi i obitelj jer jedno bez drugog ne ide. Zato kršćanstvo vrjednuje brak i obitelj kao nešto sveto i božansko – kao sakrament. U obitelji se događa istinsko iskustvo ljubavi, zajedništva i nadanja.

Model sretnog obiteljskog života opisuje nam Pavao u poslanici Kološanima. U poniznosti, blagosti, strpljivosti i milosrdnom srcu trebamo se međusobno podnositi i ljubiti. Molitva, čitanje Božje riječi, dobra djela, uzajamno poštivanje svih članova obitelji i zahvaljivanje Bogu pravi je put u očuvanju zdrave obitelji.

Evanđelist Luka nam je postavio svetu nazaretsku obitelj  kao istinski putokaz. Isus je mogao biti primljen u obitelj Josipa i Marije: jer su oni ostvarili ljubav među sobom. Svojeg su prvorođenca prikazali Gospodinu, iz godine u godinu su ga dovodili u Hram na slavlje važnijih židovskih blagdana, bili su mu uzor vjere. Koliko su te prakse današnji roditelji poprimili od Marije i Josipa? Koliko su roditelji svjedoci vjere svojoj djeci? Nekako se uvriježilo da bake, djedovi, tete ili čak i susjedi budu prvi vjerovjesnici djeci. Starica Ana u Hramu podsjeća nas na te molitelje i odgajatelje u tajnosti. Da bismo primili Isusa Krista, da bismo prema njemu izvršili djelo ljubavi, potrebno je da nadahnuti Božjom ljubavlju, imamo ljubavi jedni za druge.

Neka naš život bude takav da će pokazati cijelom svijetu, a posebno mlađim naraštajima, sreću i božićnu radost. Zadatak nam je i dužnost iskreno se odnositi prema mladima kao prema onima u kojima je cijela budućnost. Spasenje svijeta je u njima, kao što je u samom Isusu.

Vladimir Cesar