Od:
Do:

Biskup Mrzljak pohodio Kaznionicu u Lepoglavi te posjetio spomen ćeliju blaženog Alojzija Stepinca

Biskup Mrzljak pohodio Kaznionicu u Lepoglavi te posjetio spomen ćeliju blaženog Alojzija StepincaLEPOGLAVA, 27. 10. 2019.
Apostolski administrator Varaždinske biskupije, mons. Josip Mrzljak, pohodio je nedjelju 27. listopada zatvorenike u Kaznionici u Lepoglavi te tim povodom predslavio misno slavlje.

Sveta misa proslavljena je u kapeli blaženog Alojzija Stepinca koji je i sam bio sužanj u toj kaznionici, sve do 5. prosinca 1951. kada je premješten iz Lepoglave u kućni pritvor u Krašiću. U zajedništvu s biskupom bili su njegov tajnik vlč. Marko Domiter i vlč. Mladen Cikač, župni vikar u Župi Nedelišće koji trenutno zbog zdravstvene spriječenosti lepoglavskog župnika mons. Andrije Kišičeka vrši službu zatvorskog dušobrižnika.

Na početku misnog slavlja biskup Mrzljak je podsjetio kako je vjera slobodan izbor svakog čovjeka. Odgovor Bogu može biti da, ali i ne. Isus, koji je došao na zemlju, pokazao nam je put. Pokazao nam je kako trebamo ići, poručio je u uvodu euharistijskog slavlja mons. Josip Mrzljak.

U svojoj propovijedi zatvorenicima lepoglavske kaznionice biskup je razmatrao nad misnim čitanjem iz Evanđelja po Luki u kojem Isus kazuje prispodobu o  farizeju i cariniku, odnosno različitom pristupu molitvi kojeg su pokazali u hramu. Farizej moli uspravno i ‘svisoka’, dok se carinik, grešnik onoga vremena, skrušeno iz zadnjeg reda udarao u prsa moleći Boga za milost i oproštenje.

- Molitva je razgovor s Bogom. Često puno toga što mislimo ne izgovorimo nikome, već ostaje u nama skriveno. Kada govorimo o tome da je molitva razgovor s Bogom, tada ta molitva može biti ono što mi mislimo kada razmišljamo o životu, sebi samima, odnosu prema Bogu, itd. Da bismo s nekime ušli u razgovor, moramo se poznati. Slično je i s molitvom. Moramo upoznati Boga i vidjeti tko je on. Postoje mnoge molitve koje su već napisane, ali svako naše razmišljanje je jedna molitva. Čuli smo u Evanđelju o ova dva čovjeka u hramu, farizeju i cariniku. Farizeji su u ono vrijeme bili na dobru glasu jer su se strogo držali vjerskih propisa. Bilo je tada više od 500 različitih propisa kojih su se oni savršeno držali. Carinici su, pak, bili predstavnici rimskih okupatora i od ljudi su tražili i ubirali porez. Neki od njih su bili i prevaranti, pa su bili na zlu glasu. A čuli smo kako su ta dvojica različitih ljudi i različito molili. Onaj prvi, farizej, moli kao da mu se Bog treba diviti. On u svom razgovoru s Bogom sam sebe hvali. Bog nas pozna, ne trebamo se mi pred njime hvaliti. Carinik, pak, dolazi ponizno i svjestan svojih slabosti kaže ‘Bože, smiluj se meni grešniku’. Njegova molitva dolazi iz poniznosti. On prepoznaje Božju veličinu, a svoju malenost i slabost. Takvi mi ljudi i jesmo, slabi i grešni, te s time dolazimo pred Boga. Pred ljudima još i možemo, ali pred Bogom se ne možemo pretvarati i pretvarati da smo nešto drugo. Zato se u svojoj molitvi najprije moramo pokloniti Bogu kako bismo mogli u svemu oko nas prepoznati Božju dobrotu. Jedne nedjelje u listopadu svake godine Gospodinu posebno zahvaljujemo na plodovima zemlje. Osvješćujemo si tom prilikom o onome koji je dao život i nama samima, te nam dao sposobnosti. Bog je dobrota, ljubav i istina. Sve ono što mi ljudi nemamo, to možemo naći u Bogu. Često kažemo kako čovjek mora nositi križ svojega života, a sve to sjećajući se da je Bog upravo za nas nedužan nosio svoj križ. Upravo ti farizeji su ga osudili na smrt. U svojim molitvama molimo Boga da izdržimo sve križeve života te da bude s nama. Ne molimo ga da nas riješi križa, već da imamo duhovne snage za nošenje križa, ali i da nam oprosti sve naše grijehe kako bismo dalje išli putem dobra. “Bože pomozi mi da budem dobar čovjek, pun poštovanja prema sebi i drugim ljudima”. E to je dobra molitva. Želimo upravo poput onog carinika moliti u poniznosti i skrušenosti - poručio je biskup Josip Mrzljak.

Nakon svete mise biskup Mrzljak je posjetio spomen ćeliju u lepoglavskoj kaznionici u kojoj je blaženi Alojzije Stepinac pet godina bio uznik.
 
Goran Damjanić
Fotografije: Marko Domiter


Slika
Slika
Slika