DRAŠKOVEC, 16. 8. 2017.

---

U povodu spomendana svetog Roka, nebeskog zaštitnika Župe svetog Roka u Draškovcu, u srijedu 16. kolovoza varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u ovom malenom mjestu u donjem Međimurju. Misnom slavlju na otvorenom pored župne crkve prethodila je velika svečana procesija s kipom svetog Roka u kojoj su sudjelovali vjernici iz župa Donjomeđimurskog dekanata, pa i šire.

Ove se godine obilježava 257. obljetnica zavjeta svetom Roku iz 1760. godine. Po tom je zavjetu u Draškovcu sagrađena crkva posvećena svetom Roku, budući da je taj svetac Međimurje očuvao od pošasti stočne kuge. Misi je tradicionalno prethodila svečana procesija u kojoj se nose pokaznica s moćima svetog Roka i svečev kip kojeg su nosili članovi domaće udruge Prijatelja svetog Roka, prve u Hrvatskoj, u posebnim odorama. Sve je prisutne srdačno pozdravio domaći župnik Matija Vonić.

- Upućujemo pozdrav svim štovateljima svetoga Roka i hodočasnicima. Na poseban način pozdravljam sve bolesnike, utamničenike, veterinare, doktore, pekare, poljoprivrednike, invalide, kirurge, hodočasnike, ljekarnike, grobare, krivo optužene osobe, a također i uzgajivače pasa i stoke koji danas slave svojeg nebeskog zaštitnika - kazao je, između ostaloga, vlč. Vonić.

Varaždinski biskup na početku misnog slavlja podsjetio je da je sveti Rok zaštitnik Draškovca, ali i cijelog Međimurja čiji su se žitelji u prošlosti zavjetovali ovom svecu jer ih je oslobodio teških bolesti.

- Čovjek i danas ima neke bolesti koje se zovu grijeh i zlo, koje nas često puta zahvaćaju. Upravo zato po zagovoru svetoga Roka molimo Oca Nebeskog da nam oprosti naše ljudske slabosti i grijehe - poručio je otac biskup.

U svojoj se propovijedi okupljenom mnoštvu u Draškovcu biskup osvrnuo na činjenicu kako se u zadnjih 2.000 godina rodilo mnoštvu onih koje nazivamo svetima ili blaženima, odnosno onih koje Crkva izdvaja i stavlja pred nas kako bismo ih slijedili nadahnuti njihovim primjerom i zagovorom. Sveti Rok jedan je od njih, poručuje mons. Mrzljak.

- Mi nastojimo upoznati te svete ljude, kako one iz daljnje tako i iz bliže prošlosti. Sveti Rok je upravo jedan od onih iz daljnje prošlosti. Ne znamo gotovo ništa o njegovom životu. Postoje mnoge legende i priče koje su ispričane da budu poticaj. Sigurno je da se u njegovu životu puno toga i ostvarilo, ali to što se o njemu govori je poticaj nama danas - da mi nadahnuti njegovim primjerom živimo. Za njega piše - sveti Rok hodočasnik. I zaista njegov život je bio hodočašće. On se u svoje vrijeme uputio na hodočašće u Rim. Htio je doći na grob svetoga Petra. To je kroz povijest uvijek bila želja nas vjernika, da dođemo u taj centar kršćanstva. Tamo gdje leže njegovi zemaljski ostaci, ali i stoluje njegov nasljednik koji predvodi Crkvu. Zato je želja ljudi uvijek bila da hodočaste na to posebno mjesto da se ondje nadahnu za svoju vjeru, da osjete zajedništvo onih koji ispovjedaju svoju vjeru. Tako je i sveti Rok hodočastio u Rim. Dakako da su ta hodočašća u njegovo vrijeme bila drugačija nego danas. Putem je sveti Rok nailazio na ljude koji su bili u potrebi, na one koji su oboljeli od teških bolesti poput gube. Nailazio je na one koje su ljudi odbacivali i neprimjećivali. Sveti Rok je prepoznao da su to oni za koje smo čuli da u Evanđelju Isus kaže: “Bio sam bolestan, pohodili ste me. Bilo sam u razno raznim nevoljama, a vi ste došli k meni”. Sveti Rok nije rekao onima u potrebi “nemam vremena zastajkivati”. Ne! Upravo je na tom putu prepoznao one koji su bili u potrebama i založio se njih. To je zapravo vrhunac njegova hodočašća - ne samo da dođe u Rim, već da u onima koji su u potrebi susreće Gospodina. Naš ljudski život također je jedno hodočašće. Mi također putujemo Zemljom, nismo ovdje za stalno. Putujemo kroz vrijeme i one godine koje nam je Božja providnost odredila. Znamo gdje nam je cilj. Trebamo doći Onome koji nam daje život. No, ne putujemo u mraku i neznanju. Znamo što trebamo činiti na našem životnom putovanju - hodočašću. Kako nas sveti Rok može nadahnuti da i mi prepoznajemo one koji su u potrebi? Pitanje je i kako ćemo mi pokraj njih prolaziti? Hoćemo li reći: “Žurim, imam svoj posao, ne mogu sada vidjeti onoga u potrebi, svog bližnjega. Imam svoj ovozemaljski cilj i nemam vremena činiti djela milosrđa”? Što mi možemo na koncu našeg životnog hodočašća donijeti? Što će imati vrijednost? Zemaljsko bogatstvo koje ćemo steći ili dobra djela koja smo činili? Upravo to - samo dobra djela. Ništa drugo ne možemo ponijeti sa sobom iz ovog vremenitog života u vječnost. Možemo se na Zemlji osloboditi svih loših djela. To je to veliko milosrđe našega velikog Boga koji grijehe prašta, a ni najmanje dobro djelo ne zaboravlja. Niti čaša vode neće biti zaboravljena ako je pružimo iz ljubavi, niti jedna lijepa riječ ni dobro djelo neće se nikada zaboraviti. A grijeh i zlo se zaboravljaju. Kako je zaista velik taj naš Bog. Ali tu dobrotu moramo prepoznati. Sveti Rok je prepoznao tu Božju dobrotu i na svom se putu postavlja kao pravi hodočasnik koji ide prema svom konačnom cilju - poručio je biskup Mrzljak.

Nakon mise i blagoslova kruha, vjernici su iskazali štovanje svetom Roku u procesiji oko njegova kipa i oltara unutar crkve. Inače, župa Draškovec je i ove godine svečano proslavila blagdan svog nebeskog zaštitnika brojnim duhovnim događanjima u sklopu manifestacije “Rokovo u Međimurju”. Trodnevna duhovna priprava započela je još u nedjelju 13. kolovoza, a svakodnevno se u predvečerje molila krunica i litanije svetom Roku.
 

---