1. nedjelja došašća A
Bdijte da budete pripravni! (Mt 24, 37- 44)
„Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“ (Mt 24, 44), završna je rečenica evanđelja koje će nam biti naviješteno prve nedjelje došašća. Ovom nedjeljom započinjemo i novu liturgijsku godinu u kojoj smo odmah na početku upozoreni na budnost i pripravnost. Razlog tome leži u činjenici da dok se pripremamo proslaviti godišnji spomen Isusova rođenja, njegovog prvog dolaska na zemlju, moramo biti svjesni razloga Njegovog povijesnog rođenja. Naime tim događajem započelo je naše konačno otkupljenje koji će završiti u Kristovom drugom dolasku.
Nedjeljno evanđelje nam u tom smislu jasno doziva u pamet dvije istine. Prva je da će Krist sigurno doći, a druga da nitko ne zna kad će se to dogoditi. Oni koji tvrde drukčije ne govore istinu. No pitanje je koliko smo mi kao vjernici svjesni, koliko računamo s Kristovim drugim dolaskom. Izaziva li ta činjenica u nama strah, nemir, zabrinutost? Ili pak nam gode riječi prvog čitanja iz knjige proroka Izaije koji je imao viziju preobraženog Jeruzalema u kojemu ponovo boravi Bog i kojemu međusobno pomireni s radošću hrle svi narodi. Bude li ovi biblijski tekstovi u nama čežnju za ponovnim Kristovim dolaskom? I možda najvažnije pitanje koje si svaki vjernik treba postaviti, hoću li prepoznati Isusa i biti prepoznat kao Njegov, u trenutku njegovog drugog dolaska na zemlju?
Kako bismo na to bili spremni važno je vježbati oči svoje duše za prepoznavanje svakodnevnih Kristovih dolazaka. A dolazi nam u Crkvi, u sakramentima, u Bibliji, u našim bližnjima, supruzima, starcima i djeci, rođenima i nerođenima, prijateljima i neprijateljima, u slabima, siromašnima, bolesnima, progonjenima, izbjeglicama, migrantima, našim poslodavcima i zaposlenicima…
Uzaludna je naša proslava Božića i očekivanje njegovog konačnog dolaska, ako u svom vremenu i prostoru nismo spremni za susret s Kristom. Moramo biti budni i pripravni da nam se ne bi dogodilo da ga ne prepoznamo kao i njegovi povijesni suvremenici „k svojima dođe, i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1, 11). A tada neće ni On prepoznati nas.
A sv. Pavao nam u drugom čitanju donosi i konkretne upute za našu spremnost na Kristov dolazak: „Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.“( Rim 13, 12 – 14) Ovako ćemo jedni drugima postati živa Kristova prisutnost da Krista prepoznajemo jedni u drugima i da u sebi jedni drugima Krista pokazujemo.
Anita Treščec
„Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“ (Mt 24, 44), završna je rečenica evanđelja koje će nam biti naviješteno prve nedjelje došašća. Ovom nedjeljom započinjemo i novu liturgijsku godinu u kojoj smo odmah na početku upozoreni na budnost i pripravnost. Razlog tome leži u činjenici da dok se pripremamo proslaviti godišnji spomen Isusova rođenja, njegovog prvog dolaska na zemlju, moramo biti svjesni razloga Njegovog povijesnog rođenja. Naime tim događajem započelo je naše konačno otkupljenje koji će završiti u Kristovom drugom dolasku.
Nedjeljno evanđelje nam u tom smislu jasno doziva u pamet dvije istine. Prva je da će Krist sigurno doći, a druga da nitko ne zna kad će se to dogoditi. Oni koji tvrde drukčije ne govore istinu. No pitanje je koliko smo mi kao vjernici svjesni, koliko računamo s Kristovim drugim dolaskom. Izaziva li ta činjenica u nama strah, nemir, zabrinutost? Ili pak nam gode riječi prvog čitanja iz knjige proroka Izaije koji je imao viziju preobraženog Jeruzalema u kojemu ponovo boravi Bog i kojemu međusobno pomireni s radošću hrle svi narodi. Bude li ovi biblijski tekstovi u nama čežnju za ponovnim Kristovim dolaskom? I možda najvažnije pitanje koje si svaki vjernik treba postaviti, hoću li prepoznati Isusa i biti prepoznat kao Njegov, u trenutku njegovog drugog dolaska na zemlju?
Kako bismo na to bili spremni važno je vježbati oči svoje duše za prepoznavanje svakodnevnih Kristovih dolazaka. A dolazi nam u Crkvi, u sakramentima, u Bibliji, u našim bližnjima, supruzima, starcima i djeci, rođenima i nerođenima, prijateljima i neprijateljima, u slabima, siromašnima, bolesnima, progonjenima, izbjeglicama, migrantima, našim poslodavcima i zaposlenicima…
Uzaludna je naša proslava Božića i očekivanje njegovog konačnog dolaska, ako u svom vremenu i prostoru nismo spremni za susret s Kristom. Moramo biti budni i pripravni da nam se ne bi dogodilo da ga ne prepoznamo kao i njegovi povijesni suvremenici „k svojima dođe, i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1, 11). A tada neće ni On prepoznati nas.
A sv. Pavao nam u drugom čitanju donosi i konkretne upute za našu spremnost na Kristov dolazak: „Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.“( Rim 13, 12 – 14) Ovako ćemo jedni drugima postati živa Kristova prisutnost da Krista prepoznajemo jedni u drugima i da u sebi jedni drugima Krista pokazujemo.
Anita Treščec
