1. nedjelja došašća_B
BDIJUĆI ČEKAJMO OBJAVU KRISTA, SPASITELJA! (Mk 13, 33-37)
Možda će se netko čitajući ovaj tekst zapitati nije li advent već počeo prije nekih mjesec dana ili koji tjedan. Čemu onda sad naglašavati neki „novi početak“? Ako nam je zaključivati po uređenosti naših trgovačkih centara možemo s pravom reći kako advent traje. No, Crkva nas uvijek iznova podsjeća kako je došašće ili advent vrijeme budnog iščekivanja dolaska Gospodina našega Isusa Krista - Spasitelja. U ta četiri tjedna trebamo posebnu pozornost obratiti na naš molitveni život, na suživot s našim bližnjima te na naš odnos prema Ocu nebeskom. Ljudi se obično pitaju čega se odreći u tim posebnim vremenima priprave za svetkovine Božića ili Uskrsa. Jesmo li možda razmišljali suzdržavati se slušanja radijskih postaja koje već u adventu sviraju božićne pjesme ili pak preskakati na daljinskom upravljaču one televizijske programe koji vrte reklame i nude iskrivljeno značenje Božića u poticanju na povećanu potrošnju za poklone? Budimo pronositelji kršćanskog shvaćanja dobra i zla, poštenja, pravde i ljudskoga dostojanstva koje je stoljećima bilo prepoznatljivo u ovim krajevima. Ohrabrimo se i barem nedjeljom sudjelujmo na misama zornicama, svjedočeći tako svoju spremnost na žrtvu, pobožnost i odricanje.
Bog u svijet dolazi preko skromnih ljudi, preko Marije i Josipa, preko napuštenih, ostavljenih, zatvorenih i ljudi potrebnih naše brige i pomoći. Hoćemo li ga u svim tim ljudima prepoznati? Boga se može spoznati samo na njemu svojstven način – kroz ljubav i dobrotu. Naše bdijenje, na koje nas u evanđelju poziva Isus, jest naše življenje u ljubavi i dobroti, obavljati kršćansku zadaću u svijetu kako bi svijet postao prožet Kristovim vrijednostima. Živeći tako i ove godine će se dogoditi Božić u nama. U suprotnom bit će to još jedan promašaj.
Svako vrijeme priprave je vrijeme milosti i kušnje. Tko bdije u dobroti i ljubavi – tome će se Bog objaviti u dubini njegova bića, za čim svaki čovjek čezne (ili bi trebao čeznuti). Pavao Bogu zahvaljuje na duhovnim darovima i udijeljenoj milosti po kojima djelovanjem Duha Svetoga članovi kršćanske zajednice u Korintu aktivno sudjeluju u naviještanju Božje riječi. Uskrsli Krist traži aktivno i plodno iščekivanje njegovog ponovnog dolaska jer tako već sada odlučujemo, zacrtavamo svoju budućnost. Možda više nećemo imati priliku dobiti takve ponude, a znamo da to za nas znači gubitak vječnog života.
Ulazeći u još jedno došašće kao vrijeme predanog i radosnog iščekivanja Božjeg dolaska u naš život trebamo shvatiti da su duhovne vrijednosti bitnije od materijalnih. Darujmo svoje vrijeme, hranu, novac onima koji su u potrebi, ali ne od viška već od srca. Ovakvo darivanje promijenit će naš pogled na svijet i pomoći nam otkriti ljepotu darivanja. Takav način života držat će nas budnima.
Vladimir Cesar
Možda će se netko čitajući ovaj tekst zapitati nije li advent već počeo prije nekih mjesec dana ili koji tjedan. Čemu onda sad naglašavati neki „novi početak“? Ako nam je zaključivati po uređenosti naših trgovačkih centara možemo s pravom reći kako advent traje. No, Crkva nas uvijek iznova podsjeća kako je došašće ili advent vrijeme budnog iščekivanja dolaska Gospodina našega Isusa Krista - Spasitelja. U ta četiri tjedna trebamo posebnu pozornost obratiti na naš molitveni život, na suživot s našim bližnjima te na naš odnos prema Ocu nebeskom. Ljudi se obično pitaju čega se odreći u tim posebnim vremenima priprave za svetkovine Božića ili Uskrsa. Jesmo li možda razmišljali suzdržavati se slušanja radijskih postaja koje već u adventu sviraju božićne pjesme ili pak preskakati na daljinskom upravljaču one televizijske programe koji vrte reklame i nude iskrivljeno značenje Božića u poticanju na povećanu potrošnju za poklone? Budimo pronositelji kršćanskog shvaćanja dobra i zla, poštenja, pravde i ljudskoga dostojanstva koje je stoljećima bilo prepoznatljivo u ovim krajevima. Ohrabrimo se i barem nedjeljom sudjelujmo na misama zornicama, svjedočeći tako svoju spremnost na žrtvu, pobožnost i odricanje.
Bog u svijet dolazi preko skromnih ljudi, preko Marije i Josipa, preko napuštenih, ostavljenih, zatvorenih i ljudi potrebnih naše brige i pomoći. Hoćemo li ga u svim tim ljudima prepoznati? Boga se može spoznati samo na njemu svojstven način – kroz ljubav i dobrotu. Naše bdijenje, na koje nas u evanđelju poziva Isus, jest naše življenje u ljubavi i dobroti, obavljati kršćansku zadaću u svijetu kako bi svijet postao prožet Kristovim vrijednostima. Živeći tako i ove godine će se dogoditi Božić u nama. U suprotnom bit će to još jedan promašaj.
Svako vrijeme priprave je vrijeme milosti i kušnje. Tko bdije u dobroti i ljubavi – tome će se Bog objaviti u dubini njegova bića, za čim svaki čovjek čezne (ili bi trebao čeznuti). Pavao Bogu zahvaljuje na duhovnim darovima i udijeljenoj milosti po kojima djelovanjem Duha Svetoga članovi kršćanske zajednice u Korintu aktivno sudjeluju u naviještanju Božje riječi. Uskrsli Krist traži aktivno i plodno iščekivanje njegovog ponovnog dolaska jer tako već sada odlučujemo, zacrtavamo svoju budućnost. Možda više nećemo imati priliku dobiti takve ponude, a znamo da to za nas znači gubitak vječnog života.
Ulazeći u još jedno došašće kao vrijeme predanog i radosnog iščekivanja Božjeg dolaska u naš život trebamo shvatiti da su duhovne vrijednosti bitnije od materijalnih. Darujmo svoje vrijeme, hranu, novac onima koji su u potrebi, ali ne od viška već od srca. Ovakvo darivanje promijenit će naš pogled na svijet i pomoći nam otkriti ljepotu darivanja. Takav način života držat će nas budnima.
Vladimir Cesar
