Isus je prepoznao iskrenost žene, njezinu vjeru i pokajanje za učinjeno zlo. To je mogao jer je nije odbacio na prvi pogled. Dao joj je novu priliku. Nije ju želio gurnuti još dublje u njezinu grešnost nego joj je dao priliku ozdraviti. Na Isusovo prpopovijedanje žena je odlučila promijeniti svoj život na bolje i u znak zahvalnosti ona ljubi.

Isus, koji ispravlja krivi vjernički mentalitet u vezi s razlogom nesreća u obiteljima, traži od nas da ne sudimo kako ne bismo bili osuđeni. Njegova sućut prema majci udovici, koja se ne svodi na lijepe riječi, trebala bi nas nadahnjivati u opažanju i iscjeljivanju ljudskih nevolja, posebno naših bližnjih, a ne nekih zamišljenih ljudskih sudbina.

Ni jedan dar osobi nije darovan radi osobnog uzdizanja, nego radi dobra zajednice. Važna stvar za uočiti je različitost ovih darova: od mudrosti do tumačenja jezika. I svi trebaju obogaćivati zajednicu, a ne biti razlog svađa.

Ostajući povezan s Ocem, Isus moli da njegovi vjernici ostanu povezani jedni s drugima i tako pokazuju svijetu da Bog ljubi na poseban način one koji se odazivaju u Crkvu. Hrabri ih obećanjem poslanja Duha Svetoga koji će Crkvu čuvati i usmjeravati da ostane uz Isusa kao zajednica onih koje Bog ljubi.

Duh Sveti potiče i pastire Crkve i vjernike laike da svi zajedno čuvaju riječ Isusovu i nastoje biti jasan znak spasenja koje Bog u Kristu nudi ljudima i narodima svih vremena.

Isus nam svima daje novu zapovijed  - da se ljubimo kao što je on nas ljubio...Često nam u suživotu s braćom i sestrama po vjeri trebaju strpljivost, razumijevanje i prihvaćanje drugačijih. Povedimo se Isusovim primjerom i u međuljudskim odnosima imajmo na umu Očevu proslavu po našim djelima!

Okupimo se oko Isusa dobrog Pastira i danas zahvalno slušajmo njegov glas, svjesni da nas on poznaje iznutra. Jesmo li spremni ići za njim, ići s njim?