11. nedjelja kroz godinu B
Klimatske promjene
Još je starozavjetni propovjednik govorio da sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog… vrijeme plača i vrijeme smijeha… Koje je danas vrijeme? Čini se žalosti i nemira, nerazboritosti i nepromišljenosti, vrijeme kada se čupa posađeno, ali se ne raduje, ne zahvaljuje, nego prigovara; kada se zbog pohlepe čupa još grižavo, nedozrelo; kada bi mnogi želi, a ne bi sijali ni radili ni čekali. Postoje u životu trenuci zabave i odmora, ali dolaze i trenuci u kojima se moramo uhvatiti u koštac sa svojim odlukama i prioritetima jer život zahtijeva ozbiljnost i odgovornost.
Klimatske promjene svijetu, prirodi i ljudskom radu nanose ogromne štete. Društvena klima, sve češće to svjedočimo, ne pogoduje moralnom napretku čovječanstva. A što se događa s klimom u našim dušama?
Duhovna klima danas je pred ozbiljnim izazovima. Nedavno je, za Tijelovo, u jednoj informativnoj emisiji prikazan niz ljudi koji ne znaju što je to Tijelovo. Ne znam je li više zabrinjavajuće to što oni ne znaju ili to što su urednici izabrali samo njih koji ne znaju. Na nekom drugom mjestu problem je što u udžbeniku iz vjeronauka piše o seksualnosti. Na trećem se blati vjeroučitelja koji kaže da je abortus ubojstvo. Na četvrtom se ismijava mladića koji zbog vjere živi čedno, djevojku, također, koja živi čistoću. Negdje drugdje napada se svećenika koji se usuđuje lijepo, pristojno reći istinu. Negdje drugdje, opet, napada se drugoga koji se ni u što ne miješa i ne podiže glas za Božje zakone u svijetu. Za vrijeme pisanja ovoga teksta organizira se u Varaždinu „Hod za život“ koji će vjerojatno i ovaj put naići na protivljenja. Ali postavlja se pitanje za što bi ljudi onda trebali hodati ako ne za život. Za što bi se trebali boriti ako ne za dostojanstvo svake osobe?
Zbog svega toga što se događa u klimi oko nas i u nama, čini se da nekome zbilja smeta širenje Božjega kraljevstva. Na tom je tragu poznati književnik Chesterton zapisao: „Ovo su dani kada se od kršćanina očekuje da veliča svaku vjeru osim vlastite.“ Doista, tako se vjernici ponekad osjećaju, no sigurno ih takvi osjećaji neće spriječiti u širenju dobrote, mira, poštenja, nade i svih zdravih kršćanskih zasada privrženih i odanih Bogu koje su naš svijet održale kroz vjekove. Održat će ga i ubuduće, bez obzira na sve klimatske promjene, jer samo je jedan gospodar vremena, a to je Bog Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj.
On nas ohrabruje prispodobama o sjemenu koje bez obzira na sve donosi plod i o najmanjem gorušičinom zrnu koje naraste veće od svega. Tako je On u nas usijao svoju mudrost i ostale darove po kojima njegovo kraljevstvo među nama nezaustavljivo raste.
Još je starozavjetni propovjednik govorio da sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog… vrijeme plača i vrijeme smijeha… Koje je danas vrijeme? Čini se žalosti i nemira, nerazboritosti i nepromišljenosti, vrijeme kada se čupa posađeno, ali se ne raduje, ne zahvaljuje, nego prigovara; kada se zbog pohlepe čupa još grižavo, nedozrelo; kada bi mnogi želi, a ne bi sijali ni radili ni čekali. Postoje u životu trenuci zabave i odmora, ali dolaze i trenuci u kojima se moramo uhvatiti u koštac sa svojim odlukama i prioritetima jer život zahtijeva ozbiljnost i odgovornost.
Klimatske promjene svijetu, prirodi i ljudskom radu nanose ogromne štete. Društvena klima, sve češće to svjedočimo, ne pogoduje moralnom napretku čovječanstva. A što se događa s klimom u našim dušama?
Duhovna klima danas je pred ozbiljnim izazovima. Nedavno je, za Tijelovo, u jednoj informativnoj emisiji prikazan niz ljudi koji ne znaju što je to Tijelovo. Ne znam je li više zabrinjavajuće to što oni ne znaju ili to što su urednici izabrali samo njih koji ne znaju. Na nekom drugom mjestu problem je što u udžbeniku iz vjeronauka piše o seksualnosti. Na trećem se blati vjeroučitelja koji kaže da je abortus ubojstvo. Na četvrtom se ismijava mladića koji zbog vjere živi čedno, djevojku, također, koja živi čistoću. Negdje drugdje napada se svećenika koji se usuđuje lijepo, pristojno reći istinu. Negdje drugdje, opet, napada se drugoga koji se ni u što ne miješa i ne podiže glas za Božje zakone u svijetu. Za vrijeme pisanja ovoga teksta organizira se u Varaždinu „Hod za život“ koji će vjerojatno i ovaj put naići na protivljenja. Ali postavlja se pitanje za što bi ljudi onda trebali hodati ako ne za život. Za što bi se trebali boriti ako ne za dostojanstvo svake osobe?
Zbog svega toga što se događa u klimi oko nas i u nama, čini se da nekome zbilja smeta širenje Božjega kraljevstva. Na tom je tragu poznati književnik Chesterton zapisao: „Ovo su dani kada se od kršćanina očekuje da veliča svaku vjeru osim vlastite.“ Doista, tako se vjernici ponekad osjećaju, no sigurno ih takvi osjećaji neće spriječiti u širenju dobrote, mira, poštenja, nade i svih zdravih kršćanskih zasada privrženih i odanih Bogu koje su naš svijet održale kroz vjekove. Održat će ga i ubuduće, bez obzira na sve klimatske promjene, jer samo je jedan gospodar vremena, a to je Bog Stvoritelj, Spasitelj i Posvetitelj.
On nas ohrabruje prispodobama o sjemenu koje bez obzira na sve donosi plod i o najmanjem gorušičinom zrnu koje naraste veće od svega. Tako je On u nas usijao svoju mudrost i ostale darove po kojima njegovo kraljevstvo među nama nezaustavljivo raste.
