12. nedjelja kroz godinu A
„Ne bojte se ljudi“
Osjećaj straha stalni je suputnik čovjeka. Iako pripada neugodnim osjećajima, njegova pojava nije apsolutno negativna. Ponekad nas osjećaj straha može potaknuti na oprez koji pak nam u konkretnim životnim situacijama može sačuvati život, zdravlje, imovinu… No strah može čovjeka i blokirati da ne živi punim plućima. Zbog toga je važno, kao i kod mnogih drugih emocija, naučiti upravljati strahom.
Možda nam u tome može pomoći i evanđelje nedjelje koja je pred nama. Evanđelist Matej nam donosi Isusov govor apostolima: „Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ (Mt 10,26-28)
Neposredno prije ovih riječi u Matejevom evanđelju Isus upozorava učenike na progone i nevolje koje će ih snaći zbog Njegovog imena. Postavlja nam se pitanje jesu li ove teme pripadale samo Isusovom vremenu ili su i danas aktualne? Progoni kršćana nisu prestali do danas. Humanitarna organizacija 'Open Doors' predstavila je 15. siječnja ove godine izvještaj 'World Watch List 2020' u kojem, među ostalim, stoji da je u svijetu oko 260 milijuna kršćana progonjeno, kako su kršćanske obitelji izložene prijetnjama smrću, kako se uništavaju vjerski objekti i domovi, a kršćani nepravedno zatvarani zbog svoje vjere. Izrazito kritično stanje je u Sjevernoj Koreji i Sahelu, a među zemljama u kojima je najteži položaj kršćana nisu samo Iran, Somalija ili Sudan i zemlje u kojima se ratuje kao što su Jemen, Sirija i Afganistan već u tu skupinu pripadaju i Indija i Eritreja. U zapadnom se društvu o tim progonima ni ne govori.
No, osjećaju li se kršćani zapadnog pluralističkog društva slobodni i zaštićeni? I trebaju li se uopće tako osjećati? Ponekad se stječe dojam da se kršćani trebaju bojati pluralističkog društva u kojem postoje različite legitimne ponude, u kojem je kršćanstvo samo jedna od ponuda. Mislim da se ne trebamo bojati pluralizma, već hoće li naša kršćanska poruka koju smo pozvani propovijedati na „krovovima svijeta“ biti i ostati autentična poruka i ponuda Isusa Krista suvremenom čovjeku. Isusova ponuda za nas treba biti iznad svih ponuda, ponuda zbog koje smo spremni iz našeg života ispustiti sve nebitno. U tom procesu ne smijemo upasti u napast prilagođavanja i selektivnosti Isusove poruke zbog straha i obzira, zbog suvremenosti i napretka, modernosti i biti u trendu. Isusova poruka dolazi po Crkvi i u Crkvi vođenoj svojim pastirima, u svojoj hijerarhiji i strukturi, sa svim onim što ona naučava svojim redovitim učiteljstvom. Uklonivši taj izvanjski strah i bojazan za privlačnost Evanđelja suvremenom čovjeku ostat će ono bitno: evanđelje koje otkriva čovjeka u njegovom najdubljem dostojanstvu Božjeg stvorenja i ponudi spasenja po Isusu Kristu.
Anita Treščec
Osjećaj straha stalni je suputnik čovjeka. Iako pripada neugodnim osjećajima, njegova pojava nije apsolutno negativna. Ponekad nas osjećaj straha može potaknuti na oprez koji pak nam u konkretnim životnim situacijama može sačuvati život, zdravlje, imovinu… No strah može čovjeka i blokirati da ne živi punim plućima. Zbog toga je važno, kao i kod mnogih drugih emocija, naučiti upravljati strahom.
Možda nam u tome može pomoći i evanđelje nedjelje koja je pred nama. Evanđelist Matej nam donosi Isusov govor apostolima: „Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.“ (Mt 10,26-28)
Neposredno prije ovih riječi u Matejevom evanđelju Isus upozorava učenike na progone i nevolje koje će ih snaći zbog Njegovog imena. Postavlja nam se pitanje jesu li ove teme pripadale samo Isusovom vremenu ili su i danas aktualne? Progoni kršćana nisu prestali do danas. Humanitarna organizacija 'Open Doors' predstavila je 15. siječnja ove godine izvještaj 'World Watch List 2020' u kojem, među ostalim, stoji da je u svijetu oko 260 milijuna kršćana progonjeno, kako su kršćanske obitelji izložene prijetnjama smrću, kako se uništavaju vjerski objekti i domovi, a kršćani nepravedno zatvarani zbog svoje vjere. Izrazito kritično stanje je u Sjevernoj Koreji i Sahelu, a među zemljama u kojima je najteži položaj kršćana nisu samo Iran, Somalija ili Sudan i zemlje u kojima se ratuje kao što su Jemen, Sirija i Afganistan već u tu skupinu pripadaju i Indija i Eritreja. U zapadnom se društvu o tim progonima ni ne govori.
No, osjećaju li se kršćani zapadnog pluralističkog društva slobodni i zaštićeni? I trebaju li se uopće tako osjećati? Ponekad se stječe dojam da se kršćani trebaju bojati pluralističkog društva u kojem postoje različite legitimne ponude, u kojem je kršćanstvo samo jedna od ponuda. Mislim da se ne trebamo bojati pluralizma, već hoće li naša kršćanska poruka koju smo pozvani propovijedati na „krovovima svijeta“ biti i ostati autentična poruka i ponuda Isusa Krista suvremenom čovjeku. Isusova ponuda za nas treba biti iznad svih ponuda, ponuda zbog koje smo spremni iz našeg života ispustiti sve nebitno. U tom procesu ne smijemo upasti u napast prilagođavanja i selektivnosti Isusove poruke zbog straha i obzira, zbog suvremenosti i napretka, modernosti i biti u trendu. Isusova poruka dolazi po Crkvi i u Crkvi vođenoj svojim pastirima, u svojoj hijerarhiji i strukturi, sa svim onim što ona naučava svojim redovitim učiteljstvom. Uklonivši taj izvanjski strah i bojazan za privlačnost Evanđelja suvremenom čovjeku ostat će ono bitno: evanđelje koje otkriva čovjeka u njegovom najdubljem dostojanstvu Božjeg stvorenja i ponudi spasenja po Isusu Kristu.
Anita Treščec
