13. nedjelja kroz godinu C
Završni ispit
Za glavninu školaraca ispitno je vrijeme završilo, a pred njima je zasluženi odmor. Neka im bude radostan i blagoslovljen! No, u životnoj školi svima nam predstoji završna provjera – vrijeme kroz godinu – gdje će se vidjeti jesmo li u tzv. jakim vremenima uz glavne kršćanske svetkovine samo štrebali ili zaista razumjeli Učitelja.
U evanđelju iduće nedjelje on nam postavlja ključni zadatak: „Pođi za mnom!“ Isusovi suvremenici nisu se najbolje snašli, a reakcije su im tako slične našima u životnim ispitima i kušnjama. Neki pokušavaju „prepisati“, snaći se mimo vlastitoga truda, kao što su željeni rezultat pokušali postići Jakov i Ivan pomislivši da bi „oganj s neba“ mogao umjesto njih riješiti zadatak. Jedni pokušavaju zadatak izbjeći „markiranjem“ poput onih koji su ga odgađali s različitim opravdanjima, a drugi ga omalovažavaju misleći da će to lako izvršiti. Ništa od toga nije zadovoljilo Učitelja.
Kaže životna mudrost da učitelj uvijek za vrijeme ispita šuti, ali iskustvo života podsjeća nas da to ne znači da ga nema. Ne šuti on zato što ne bi htio pomoći ili jer učenicima stavlja pod nos njihove slabosti i propuste, nego šuti jer tada ima najviše povjerenja da su dorasli zadatku.
Ne dajmo se obeshrabriti, Učitelj je tu i ako ne čujemo njegov glas. Proći ćemo na ispitu, samo ne kao Crkva koja se uglavnom čini kao muzej kipova, a za velike blagdane priprema se kampanjski. Ne kao nerealni molitelji nalik malom Ivici iz viceva koji nakon ispita iz geografije moli: „Dragi Bože, daj da je Berlin glavni grad Finske!“ Ne kao zaljubljenici i entuzijasti koji iz fotelja citiraju svece i tumače Bibliju ili „like vjernici“ kojima se sve sviđa i svima sve kroz prste pregledaju, tako i Crkvu podržavaju, ali sa sigurne distance odakle se lako povući kada postane ozbiljno.
Gospodin ne traži takve pratitelje, nego iskrene nasljedovatelje, neustrašive i pouzdane učenike koji zadatku pristupaju pošteno i savjesno, koji se suočavaju s problemima i nastoje ih rješavati, a ne preuveličavati ili umanjivati. On traži stvarne i odlučne vjernike koji su spremni raditi na sebi, živu i jaku Crkvu koja ne odstupa od svojih principa, ma kako to bilo zahtjevno.
S tim mislima zahvaljujemo Gospodinu za proteklu nastavnu godinu, za sve blagoslove koje prepoznajemo u požrtvovnosti učenika i njihovih učitelja i nastavnika, napose onih koji uvažavaju vrijednosti koje je odnjegovao kršćanstvo. S posebnim ponosom odajemo priznanje mladomisnicima koji ovih dana okrunjuju svoje napore. Zahvaljujemo Bogu za njih i čestitamo im na prelijepim svjedočanstvima kako se hrabro ide za Učiteljem. Neka ih njegova blizina snaži da uvijek budu na ponos dobrim ljudima kojima su poslani služiti!
Za glavninu školaraca ispitno je vrijeme završilo, a pred njima je zasluženi odmor. Neka im bude radostan i blagoslovljen! No, u životnoj školi svima nam predstoji završna provjera – vrijeme kroz godinu – gdje će se vidjeti jesmo li u tzv. jakim vremenima uz glavne kršćanske svetkovine samo štrebali ili zaista razumjeli Učitelja.
U evanđelju iduće nedjelje on nam postavlja ključni zadatak: „Pođi za mnom!“ Isusovi suvremenici nisu se najbolje snašli, a reakcije su im tako slične našima u životnim ispitima i kušnjama. Neki pokušavaju „prepisati“, snaći se mimo vlastitoga truda, kao što su željeni rezultat pokušali postići Jakov i Ivan pomislivši da bi „oganj s neba“ mogao umjesto njih riješiti zadatak. Jedni pokušavaju zadatak izbjeći „markiranjem“ poput onih koji su ga odgađali s različitim opravdanjima, a drugi ga omalovažavaju misleći da će to lako izvršiti. Ništa od toga nije zadovoljilo Učitelja.
Kaže životna mudrost da učitelj uvijek za vrijeme ispita šuti, ali iskustvo života podsjeća nas da to ne znači da ga nema. Ne šuti on zato što ne bi htio pomoći ili jer učenicima stavlja pod nos njihove slabosti i propuste, nego šuti jer tada ima najviše povjerenja da su dorasli zadatku.
Ne dajmo se obeshrabriti, Učitelj je tu i ako ne čujemo njegov glas. Proći ćemo na ispitu, samo ne kao Crkva koja se uglavnom čini kao muzej kipova, a za velike blagdane priprema se kampanjski. Ne kao nerealni molitelji nalik malom Ivici iz viceva koji nakon ispita iz geografije moli: „Dragi Bože, daj da je Berlin glavni grad Finske!“ Ne kao zaljubljenici i entuzijasti koji iz fotelja citiraju svece i tumače Bibliju ili „like vjernici“ kojima se sve sviđa i svima sve kroz prste pregledaju, tako i Crkvu podržavaju, ali sa sigurne distance odakle se lako povući kada postane ozbiljno.
Gospodin ne traži takve pratitelje, nego iskrene nasljedovatelje, neustrašive i pouzdane učenike koji zadatku pristupaju pošteno i savjesno, koji se suočavaju s problemima i nastoje ih rješavati, a ne preuveličavati ili umanjivati. On traži stvarne i odlučne vjernike koji su spremni raditi na sebi, živu i jaku Crkvu koja ne odstupa od svojih principa, ma kako to bilo zahtjevno.
S tim mislima zahvaljujemo Gospodinu za proteklu nastavnu godinu, za sve blagoslove koje prepoznajemo u požrtvovnosti učenika i njihovih učitelja i nastavnika, napose onih koji uvažavaju vrijednosti koje je odnjegovao kršćanstvo. S posebnim ponosom odajemo priznanje mladomisnicima koji ovih dana okrunjuju svoje napore. Zahvaljujemo Bogu za njih i čestitamo im na prelijepim svjedočanstvima kako se hrabro ide za Učiteljem. Neka ih njegova blizina snaži da uvijek budu na ponos dobrim ljudima kojima su poslani služiti!
Vlč. Ivica Cujzek
