14. nedjelja kroz godinu A
Božji lajk
Teško je zamisliti da postoji čovjek, osim onih kojima smeta Bog jer ga još nisu imali vremena upoznati, koji ne bi lajkao Isusove riječi: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.“
Oni koji su imali malo vremena za Boga sigurno te riječi napamet znaju i već su razmišljali tko su ti maleni koje tako često spominje Sveto pismo. Mnogo bi nam trebalo vremena i prostora da opišemo njihovu ljepotu, a danas još tako malo ljudi ima vremena bilo što čitati. Predebela im je Biblija, preduge su im propovijedi, da ne spominjemo duhovno štivo! Vrijeme je ljetnih odmora pa se nadam da će biti prilike i za pitanje na što ljudi troše svoje vrijeme da ga tako malo imaju, no danas se nameće pitanje tko su ti koji se Bogu sviđaju.
Skromni, zahvalni, samozatajni, jednostavni, ljubazni, strpljivi, smireni, marljivi... i ptičice na grani znale bi nastaviti ovaj niz koji karakterizira duhovne divove koje Isus od milja zove malenima.
Dragi čitatelju, osjećaš li se počašćeno prepoznajući se u tim osobinama? Jesi li polaskan i zadovoljan titulom malenoga? Ako je tvoj odgovor potvrdan, onda nisi malen. Ako misliš da si ponizan, da si dobar, da si skroman, da si mučenik, da dovoljno moliš i radiš, ako misliš da dovoljno znaš o Bogu, o životu i svijetu, ako misliš da je Bog zadivljen tvojom vjerom i postupcima, onda te oholost odvukla od Isusovih riječi: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“
Maleni su oni koji čitajući to nisu zamišljali svoj profil podržan Božjim lajkom, nego su vidjeli svoju braću i sestre. Vidjeli su one koji zaboravljaju sebe, koji su svjesni da ništa nemaju od svega što ljudi obično svojataju – i kuće i aute i položaje i diplome... Ništa od toga mi nemamo. Imamo samo Boga i ljude koje nam je on poslao da im služimo. Čuvajmo to svoje jedino blago, ne čekajući da ono čuva nas! U tome je srž malenosti.
Svi smo mi izmoreni i opterećeni, ali nismo svi maleni. Svi se mi mučimo sa svojim teretima želeći se svidjeti ljudima, napose velikima, moćnima, popularnima, želeći njihovo odobravanje. I sve to vrijeme propuštamo bit koju nam Isus tako jasno govori: „Uzmite jaram moj.“ Mi se hrvamo s onim što prisvajamo sebi, što mislimo da je naše. Toliko vremena i truda ulažemo da skupimo sebi što više lajkova, novca, zasluga, ugleda... što više svega. A to nas opterećuje i umara, to nas uvlači u kaljuže zavisti, svadljivosti, sebičnosti i žalosti.
U usporedbi s tom gorčinom, kako je sladak Kristov jaram! Kroz otkriće malenosti, on nas izdiže nad to zlo, kojemu se možemo othrvati – sa samo malo manje vjere u virtualni i materijalni, i samo malo više vjere u duhovni svijet.
vlč. Ivica Cujzek
Teško je zamisliti da postoji čovjek, osim onih kojima smeta Bog jer ga još nisu imali vremena upoznati, koji ne bi lajkao Isusove riječi: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.“
Oni koji su imali malo vremena za Boga sigurno te riječi napamet znaju i već su razmišljali tko su ti maleni koje tako često spominje Sveto pismo. Mnogo bi nam trebalo vremena i prostora da opišemo njihovu ljepotu, a danas još tako malo ljudi ima vremena bilo što čitati. Predebela im je Biblija, preduge su im propovijedi, da ne spominjemo duhovno štivo! Vrijeme je ljetnih odmora pa se nadam da će biti prilike i za pitanje na što ljudi troše svoje vrijeme da ga tako malo imaju, no danas se nameće pitanje tko su ti koji se Bogu sviđaju.
Skromni, zahvalni, samozatajni, jednostavni, ljubazni, strpljivi, smireni, marljivi... i ptičice na grani znale bi nastaviti ovaj niz koji karakterizira duhovne divove koje Isus od milja zove malenima.
Dragi čitatelju, osjećaš li se počašćeno prepoznajući se u tim osobinama? Jesi li polaskan i zadovoljan titulom malenoga? Ako je tvoj odgovor potvrdan, onda nisi malen. Ako misliš da si ponizan, da si dobar, da si skroman, da si mučenik, da dovoljno moliš i radiš, ako misliš da dovoljno znaš o Bogu, o životu i svijetu, ako misliš da je Bog zadivljen tvojom vjerom i postupcima, onda te oholost odvukla od Isusovih riječi: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“
Maleni su oni koji čitajući to nisu zamišljali svoj profil podržan Božjim lajkom, nego su vidjeli svoju braću i sestre. Vidjeli su one koji zaboravljaju sebe, koji su svjesni da ništa nemaju od svega što ljudi obično svojataju – i kuće i aute i položaje i diplome... Ništa od toga mi nemamo. Imamo samo Boga i ljude koje nam je on poslao da im služimo. Čuvajmo to svoje jedino blago, ne čekajući da ono čuva nas! U tome je srž malenosti.
Svi smo mi izmoreni i opterećeni, ali nismo svi maleni. Svi se mi mučimo sa svojim teretima želeći se svidjeti ljudima, napose velikima, moćnima, popularnima, želeći njihovo odobravanje. I sve to vrijeme propuštamo bit koju nam Isus tako jasno govori: „Uzmite jaram moj.“ Mi se hrvamo s onim što prisvajamo sebi, što mislimo da je naše. Toliko vremena i truda ulažemo da skupimo sebi što više lajkova, novca, zasluga, ugleda... što više svega. A to nas opterećuje i umara, to nas uvlači u kaljuže zavisti, svadljivosti, sebičnosti i žalosti.
U usporedbi s tom gorčinom, kako je sladak Kristov jaram! Kroz otkriće malenosti, on nas izdiže nad to zlo, kojemu se možemo othrvati – sa samo malo manje vjere u virtualni i materijalni, i samo malo više vjere u duhovni svijet.
vlč. Ivica Cujzek
