14. nedjelja kroz godinu A
Krotko i ponizno srce
Evanđeoski odlomak prve nedjelje u srpnju istio je onaj koji nam Crkva predlaže na svetkovinu Presvetog Srca Isusova koju smo nedavno proslavili. Zbog toga ću se u ovom kratkom promišljanju poslužiti mislima varaždinskog biskupa Bože Radoša iz njegove homilije u Majerju na proslavi Presvetog Srca Isusova.
U svojoj je homiliji biskup Radoš rekao kako slaveći Presveto Srce Isusovo slavimo Božju ljubav koja je došla među nas ljude, nastanila se među nama. Jedan od znakova njegovog boravka među ljudima je i crkva za koju želi da bude mjesto našeg redovitog susreta, kako bismo od njega učili jer je krotka i ponizna srca. U Isusovom srcu ima mjesta za sve ljude.
U nastavku propovijedi biskup je ocrtao nekoliko skupina ljudi koji pronalaze mjesto u Isusovom srcu, a o čijem prijateljstvu i susretu s Isusom čitamo u Svetom pismu. Ponajprije to su bili Isusovi učenici koje poziva ne samo da slijede jednu nauku nego ih poziva da budu s njime, da mu se približe, da ga upoznaju, da upoznaju njegovo srce, da učini njihova srca po svojemu srcu. A upoznajući Isusove učenike iz Svetog pisma uočavamo kako su često imali tvrdo srce, ali hodajući s njima Isus ih je poučavao svojem srcu i svojim odnosima s ljudima. Najvažniju lekciju ljubavi i srca dao im je na križu. Iako nisu tog trena shvatili poruku, Isus im i nakon Uskrsa dolazi ususret i u postuskrsnom događaju na Tiberijadskom jezeru pita Šimuna Petra, a u njegovom liku sve svoje vjernike kroz protekla stoljeća, a i nas danas: „Šimune ljubiš li me?“ Petar spoznaje tko je Isus, prepoznaje njegovo blago srce koje oprašta njegovu izdaju i njegov strah i otvara mu u potpunosti svoje srce.
Isus je imao srce za svakog čovjeka, pa i za one koje su Isusovi suvremenici rado ostavljali na rubovima „pravovjernog i pravednog“ društva: carinici, grešnici, udovice... Isus voli savršeno, voli sve ljude, u njegovom srcu ima mjesta za sve ljude, naglasio je biskup i ovom nizu primjera dodao još jedan, a to je ljubav prema pripadnicima drugih naroda. Posebno je to vidljivo u njegovom pozivu ženi Samarijanki da dođe na izvor Žive vode, a pripadnika, Židovima omraženog samarijanskog naroda, dat će im i za primjer dobrote u svojoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu. – Vjerujem da ćemo lako prepoznati tko su to naši samarijanci i shvatiti da Isusova ljubav nema granice. Njegove granice su tako raširene da nema granice. Draga braćo i sestre, danas dok slavimo Srce Isusovo, mi ga molimo: Učini srce naše po Srcu svome. Ako to učiniš, ako to Tebi dopustimo, tada ćemo kucati i živjeti u ljubavi i sreći. Naš život će tako disati da će drugi oko nas osjetiti Božju ljubav, imat ćemo Božansko srce, srce koje se ponovno zna približiti svakome čovjeku i svjedočiti Božju ljubav – zaključio je biskup Radoš.
Anita Treščec
Evanđeoski odlomak prve nedjelje u srpnju istio je onaj koji nam Crkva predlaže na svetkovinu Presvetog Srca Isusova koju smo nedavno proslavili. Zbog toga ću se u ovom kratkom promišljanju poslužiti mislima varaždinskog biskupa Bože Radoša iz njegove homilije u Majerju na proslavi Presvetog Srca Isusova.
U svojoj je homiliji biskup Radoš rekao kako slaveći Presveto Srce Isusovo slavimo Božju ljubav koja je došla među nas ljude, nastanila se među nama. Jedan od znakova njegovog boravka među ljudima je i crkva za koju želi da bude mjesto našeg redovitog susreta, kako bismo od njega učili jer je krotka i ponizna srca. U Isusovom srcu ima mjesta za sve ljude.
U nastavku propovijedi biskup je ocrtao nekoliko skupina ljudi koji pronalaze mjesto u Isusovom srcu, a o čijem prijateljstvu i susretu s Isusom čitamo u Svetom pismu. Ponajprije to su bili Isusovi učenici koje poziva ne samo da slijede jednu nauku nego ih poziva da budu s njime, da mu se približe, da ga upoznaju, da upoznaju njegovo srce, da učini njihova srca po svojemu srcu. A upoznajući Isusove učenike iz Svetog pisma uočavamo kako su često imali tvrdo srce, ali hodajući s njima Isus ih je poučavao svojem srcu i svojim odnosima s ljudima. Najvažniju lekciju ljubavi i srca dao im je na križu. Iako nisu tog trena shvatili poruku, Isus im i nakon Uskrsa dolazi ususret i u postuskrsnom događaju na Tiberijadskom jezeru pita Šimuna Petra, a u njegovom liku sve svoje vjernike kroz protekla stoljeća, a i nas danas: „Šimune ljubiš li me?“ Petar spoznaje tko je Isus, prepoznaje njegovo blago srce koje oprašta njegovu izdaju i njegov strah i otvara mu u potpunosti svoje srce.
Isus je imao srce za svakog čovjeka, pa i za one koje su Isusovi suvremenici rado ostavljali na rubovima „pravovjernog i pravednog“ društva: carinici, grešnici, udovice... Isus voli savršeno, voli sve ljude, u njegovom srcu ima mjesta za sve ljude, naglasio je biskup i ovom nizu primjera dodao još jedan, a to je ljubav prema pripadnicima drugih naroda. Posebno je to vidljivo u njegovom pozivu ženi Samarijanki da dođe na izvor Žive vode, a pripadnika, Židovima omraženog samarijanskog naroda, dat će im i za primjer dobrote u svojoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu. – Vjerujem da ćemo lako prepoznati tko su to naši samarijanci i shvatiti da Isusova ljubav nema granice. Njegove granice su tako raširene da nema granice. Draga braćo i sestre, danas dok slavimo Srce Isusovo, mi ga molimo: Učini srce naše po Srcu svome. Ako to učiniš, ako to Tebi dopustimo, tada ćemo kucati i živjeti u ljubavi i sreći. Naš život će tako disati da će drugi oko nas osjetiti Božju ljubav, imat ćemo Božansko srce, srce koje se ponovno zna približiti svakome čovjeku i svjedočiti Božju ljubav – zaključio je biskup Radoš.
Anita Treščec
