14. nedjelja kroz godinu C
Važna obavijest
Mnogi zaziru od vijesti, ne žele ih više slušati, a izbjegavaju i druženja zbog razglašavanja ružnih događaja i tračeva koji potiskuju sve lijepo. Sigurno ste već čuli rođake i poznanike kako kažu da se samo na sprovodima još susreću jer nikamo više i ne idu. Ne dajmo da nas takve navike, loša iskustva i ljudi koji ne mare za dobro zakinu za važne obavijesti kakve nam donosi evanđelje iduće nedjelje.
Radi se o dobroj vijesti. Učenici svjedoče o uspjesima koje postižu zahvaljujući Gospodinovim detaljnim informacijama što, kamo, kako i zašto, s kojima su krenuli na put. Radi se o poslanju svakog „prijatelja mira“ koji Isusovu poruku o kraljevstvu nebeskom prima i za nju se zauzima. Bez cifranja da je to laka zadaća koju čovjek može izvršiti samo svojim naporima. Budući da je „žetva velika“, ako zanemarimo sljedeću uputu: „Molite dakle“, ma kako bili učeni i vješti, krenemo li bez Boga, piši kući – propalo.
Na istom su tragu i riječi u kojima prepoznajemo vrijednost bratskog suputništva, posebno u opasnostima i napastima. I ostale Isusove upute jasne su, a u njima otkrivamo važnost skromnosti, jednostavnosti i poniznosti, vjernosti i dosljednosti, hrabrosti i iskrenosti, duhovnoga vodstva itd.
Ne zvuči li to točno kao da svojim uputama Isus portretira Onu koja ga je u istim vrijednostima odgajala? Marija nije dangubila. Uvijek je nalazila način da zemlju približi nebu. Sjetimo se Elizabete, Kane, Jeruzalema, sjetimo se kako je, usprkos lošim vijestima i lošim ljudima, imala snage sve lijepe „događaje u srcu prebirati“. Možemo lako zamisliti da je to prebiranje poput zapisivanja. Kao da piše imena svojih suputnika za nebo.
To je svrha svega, jer Isus veli: Ne zbog zemaljskih uspjeha, „nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“. Možemo li zamisliti prisnije nebo od majčinskoga srca koje se nadvija nad svoju dječicu? To čini naša Majčica. Svoje nebeski dobro srce naginje iznad naših, i krivih i jadnih i pravih i uspješnih koraka otvarajući nam nebo jer mi se zovemo njenim putnicima.
Zato, dragi Varaždinci, prijatelji mira, idemo na Bistricu! Idemo da nam Marija pokaže put u nebo! Često nismo ni svjesni kako je taj put blizu. Možda je to novi put do osobe koja sve vrijeme ide uz nas, a mi je uzimamo zdravo za gotovo. Možda je to pružena ruka nekome s kim smo u zavadi. Možda put prema ispovjedaonici...
Ne čekajmo sprovode da bismo ga otkrili. Idemo radije na Bistricu! Idemo kao hrabri i radosni blagovjesnici da je nebo blizu. Važna je obavijest da idemo skupa, prvoga vikenda u srpnju, nebitno kako, cugom ili cipelcugom, presudno je odakle se ide. A polazak je iz srca. Ako krenemo od srca i gledamo prema Božjoj Majci, nebo nećemo promašiti!
Vlč. Ivica Cujzek
Mnogi zaziru od vijesti, ne žele ih više slušati, a izbjegavaju i druženja zbog razglašavanja ružnih događaja i tračeva koji potiskuju sve lijepo. Sigurno ste već čuli rođake i poznanike kako kažu da se samo na sprovodima još susreću jer nikamo više i ne idu. Ne dajmo da nas takve navike, loša iskustva i ljudi koji ne mare za dobro zakinu za važne obavijesti kakve nam donosi evanđelje iduće nedjelje.
Radi se o dobroj vijesti. Učenici svjedoče o uspjesima koje postižu zahvaljujući Gospodinovim detaljnim informacijama što, kamo, kako i zašto, s kojima su krenuli na put. Radi se o poslanju svakog „prijatelja mira“ koji Isusovu poruku o kraljevstvu nebeskom prima i za nju se zauzima. Bez cifranja da je to laka zadaća koju čovjek može izvršiti samo svojim naporima. Budući da je „žetva velika“, ako zanemarimo sljedeću uputu: „Molite dakle“, ma kako bili učeni i vješti, krenemo li bez Boga, piši kući – propalo.
Na istom su tragu i riječi u kojima prepoznajemo vrijednost bratskog suputništva, posebno u opasnostima i napastima. I ostale Isusove upute jasne su, a u njima otkrivamo važnost skromnosti, jednostavnosti i poniznosti, vjernosti i dosljednosti, hrabrosti i iskrenosti, duhovnoga vodstva itd.
Ne zvuči li to točno kao da svojim uputama Isus portretira Onu koja ga je u istim vrijednostima odgajala? Marija nije dangubila. Uvijek je nalazila način da zemlju približi nebu. Sjetimo se Elizabete, Kane, Jeruzalema, sjetimo se kako je, usprkos lošim vijestima i lošim ljudima, imala snage sve lijepe „događaje u srcu prebirati“. Možemo lako zamisliti da je to prebiranje poput zapisivanja. Kao da piše imena svojih suputnika za nebo.
To je svrha svega, jer Isus veli: Ne zbog zemaljskih uspjeha, „nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“. Možemo li zamisliti prisnije nebo od majčinskoga srca koje se nadvija nad svoju dječicu? To čini naša Majčica. Svoje nebeski dobro srce naginje iznad naših, i krivih i jadnih i pravih i uspješnih koraka otvarajući nam nebo jer mi se zovemo njenim putnicima.
Zato, dragi Varaždinci, prijatelji mira, idemo na Bistricu! Idemo da nam Marija pokaže put u nebo! Često nismo ni svjesni kako je taj put blizu. Možda je to novi put do osobe koja sve vrijeme ide uz nas, a mi je uzimamo zdravo za gotovo. Možda je to pružena ruka nekome s kim smo u zavadi. Možda put prema ispovjedaonici...
Ne čekajmo sprovode da bismo ga otkrili. Idemo radije na Bistricu! Idemo kao hrabri i radosni blagovjesnici da je nebo blizu. Važna je obavijest da idemo skupa, prvoga vikenda u srpnju, nebitno kako, cugom ili cipelcugom, presudno je odakle se ide. A polazak je iz srca. Ako krenemo od srca i gledamo prema Božjoj Majci, nebo nećemo promašiti!
Vlč. Ivica Cujzek
