SLAVIMO OCA NEBESKOGA - GOSPODARA NEBA I ZEMLJE!

Zaharija današnjim tekstom hrabri i tješi svoje suvremenike, a i nama je to potrebno, da će doći mirotvorac, Mesija, krotka i ponizna srca. Jeruzalem je Židovima oduvijek bio duhovna oaza, mjesto gdje su tražili mir. Činjenica je da je mir kroz povijest svih naroda uvijek bio priželjkivano stanje koje se teško i rijetko postizalo jer su ga česti sukobi remetili. Znamo da je mir glavni preduvjet za  dobrobit ljudi, da je on čežnja ljudi. Nastaje iz dobra. Mir je u Svetom pismu više prikazivan kao vjerski pojam pa su se zazivi za mirom uključivali u liturgijske molitve. Tako i mi danas neposredno prije osobnog susreta s Gospodinom u pričesti pružamo ruku mira svojim bližnjima. Stoga nam je kao vjernicima nadati se i nastojati živjeti tako da postignemo potpuni mir u vječnosti u zajedništvu s Bogom.

Po sakramentima Duh Božji zahvaća čovjeka, a na poseban način to se događa u krštenju. Pridružuje nas Kristu po njegovoj smrti i uskrsnuću te s Njim ostajemo trajno povezani. Naš je život pod jakim djelovanjem Duha Svetoga koji nas potiče na suradnju s Božjom milošću, koji nas čini novim ljudima. Postajemo sposobni činiti dobro, opredijeljeni za život s Kristom i za Krista. On je zahtjevan, traži cijelog čovjeka, brzinu u izboru. No, kao takav - čovjek na koncu nalazi mir u Bogu.
               
Ne pomažu ni fizička snaga ni intelektualna dostignuća u shvaćanju objave Božje ljubavi. Radosna vijest spasenja razumljiva je samo onima koji odluče živjeti po Duhu Božjemu, koji prihvate norme Oca nebeskoga. Isus je objavitelj Oca, on ga poznaje te je došao među nas pokazati nam ljubav kojom nas Trojedini Bog ljubi. S jedne strane poziva nas na odanost Bogu, a s druge strane poučava nas da taj odnos ljubavi triju božanskih osoba prenesemo u naše međuljudske odnose. To je zapravo srž Isusove zapovijedi ljubavi.
               
Isus Ocu zahvaljuje na jednostavnim ljudima koji su mu povjerovali te ga slijede. Apostoli iza sebe imaju prva misionarska iskustva, a Isus dirnut njihovim uspjesima i radošću zbog toga veliča Oca i daje mu slavu. Sve nas poziva na nasljedovanje, da se od njega učimo dobroti srca i duše, da sve ljude prihvaćamo kao braću. Nasljedovanje Isusa, istina, vrlo je zahtjevno, od nas traži trajno i potpuno opredjeljenje za dobro. Isplati se u ovom kontekstu biti poduzetan.