DOVOLJAN JE KOMADIĆ DOBRE ZEMLJE!

U isječku iz Matejeva evanđelja ove nedjelje Isus u prispodobi govori kako riječ Božja raste i donosi plod. Isus često slušateljima voli govoriti o donošenju plodova. Posebnost usporedbe sa sjemenom kojega sijač sije je ta da se radi o jednogodišnjoj biljci. Sjeme treba svake godine iznova sijati, svake godine ponavlja se iznova, skoro jednako, ali ipak ne na isti način, tajna rasta i donošenja ploda. To je jedna zajednička dinamika između sijača, sjemena i različitih oranica, uvjeta rasta, kao i  onoga koji daje da nešto raste.

Danas se mnogi kršćani čude da kršćanstvo u  Europi u prepoznatljivoj mjeri ne donosi plodove, kao u vrijeme svetog Benedikta, zaštitnika Europe. Nedjeljno nam evanđelje postavlja pitanje: koliko sam  spreman pustiti da u mojem životu riječ Božja djeluje? Na kakvu zemlju pada ta riječ Božja, dajem li joj uvjete da kod mene pušta korijenje? Možda smo najbolje doba naših dana i godina, tako reći «najbolje tlo», rezervirali za životne okolnosti koje su nam se činile važnije od drugih: za rad, za zvanje, za napredak u zvanju. Slobodno vrijeme ispunjavamo svim i svačim, dok za molitvu, bogoslužje, dobra djela, za razmišljanje o riječi Božjoj, ostavljamo samo rubne dijelove, «rubna polja» našega života. Jesmo li, kao zajednica, kao Crkva spremni sijati sjeme riječi Božje? Jesmo li spremni riječ Božju iznova naviještati?

Neki ljudi ne čuju ništa, jer ne žele slušati rečeno. Trebali bi iz toga povući zaključke i promijeniti se. Isus to označava kao otvrdnuće srca. Drugima ono što su čuli ne znači ništa, jer im možda, a da to i ne opažaju, nedostaje pozadina. Da bi mogli razumjeti, nedostaje im potrebno (pred)znanje pa se nameće pitanje trude li se trajno upoznavati vjeru. Drugi opet ne razumiju ništa, jer propovjednik kao da govori «stranim jezikom» i ne želi naučiti jezik slušatelja. Mnogi ljudi ne slušaju ništa, jer riječ Božja dolazi u sukob s mnogim drugim riječima koje je nadjačavaju i više im odgovaraju. Ima mnogo razloga zbog kojih sjeme Božje riječi propada i ne donosi ploda. Propovjednik traži krivnju u slušateljima, a slušatelji u propovjedniku.

Prispodoba o sijaču nam daje prigodu da se udarimo u prsa i pokušamo pronaći novi put - obratiti se i (p)ostati plodno tlo za sjeme Božje riječi, slušati je i razumjeti, kako bismo onda dali stostruk, šezdesetostruk ili tridesetostruk urod.

Vladimir Cesar