16. nedjelja kroz godinu
BIJAHU KAO OVCE BEZ PASTIRA!?
Jasna je i vrlo jaka poruka biblijskih čitanja ove nedjelje – prorokom, apostolom se postaje odazivom na Božji poziv i nastavkom Isusovog poslanja propovijedanjem Radosne vijesti i Božjeg milosrđa. Isus je tražio od apostola akciju, zauzetost za svakog čovjeka u naviještanju spasenja, ali isto tako je svjestan da takav rad iscrpljuje čovjeka pa apostolima savjetuje kvalitetan odmor u miru i osami.
Apostoli su se nakon višednevnog propovijedanja vratili k Učitelju željni s njim podijeliti svoje dojmove i uspjehe. Susret s Njim zapravo ih odmara, hrabri i čuva od moguće oholosti i umišljenosti nakon uspješnog misionarenja. Kao što je Isus snagu za naviještanje crpio u osobnoj molitvi i susretu s Ocem tako i apostole poziva na zajedništvo u miru i zahvaljivanju te im želi omogućiti vrijeme zasluženog odmora, vremena koje će posvetiti sebi. Ima razumijevanja i suosjeća s apostolima jer zna koliko iscrpljuju susreti s ljudima. Ujedno ih poziva da ga i u odmoru nasljeduju moleći u osami, „družeći se“ s Ocem nebeskim.
Isus tako odmoru u čovjekovom životu vraća izvorni smisao kako je od Boga bio zamišljen kod stvaranja svijeta. Čovjek se istinski odmara u susretu s Bogom, u njemu pronalazi svoj mir. Stoga odmor nije naš bijeg od svakidašnjih obaveza nego sastavni dio našeg djelovanja, potreba našeg života. Vjernik se istinski u miru i sabranosti odmara promišljanjem o Božjoj riječi. Pozvani smo u današnjem modernom društvu, koje je zakonima čovjeku obezvrijedilo nedjeljni odmor i počinak od svakodnevnih dužnosti, biti svjedocima istinskog boravka na osami u Božjoj blizini. Biblija dan odmora posvećuje, naziva ga danom počinka u Bogu i s Bogom, a naši zakonodavci zbog sebičnosti i pohlepe pojedinaca ili manje skupine vlasnika raznih trgovačkih lanaca izokreću i značenje rada i odmora. Naglašavajući samo rad kao da se odmor želi proglasiti povredom prava na rad. Sve se podređuje profitu, a ne gleda se dobro onih koji ga omogućuju. Nalazimo se u nekom začaranom krugu poremećenih odnosa među ljudima, poljuljanih i čak ugroženih vrednota. Isus bi nam rekao da smo kao ovce bez pastira. Dok materijalne potrebe koliko toliko možemo nekako zadovoljiti, gubimo kontrolu nad sobom, smislom za život i istinu o sebi. Zaokupljeni svojim stalnim brigama i traženjima nebitnoga kao da smo se izgubili na pašnjaku. Ne shvaćamo da je Bog onaj koji nam daje smisao i vrijednost života.
Ove nedjelje pozvani smo da se kao vjernici zalažemo za kvalitetan odmor nedjeljom, za nesmetano počivanje svih članova obitelji u Bogu Stvoritelju slavljenjem euharistije, čitanjem Božje riječi te posjećivanjem prijatelja i rodbine. Zalažimo se za svetost odmora barem u onoj mjeri u kojoj to činimo za rad.
Jasna je i vrlo jaka poruka biblijskih čitanja ove nedjelje – prorokom, apostolom se postaje odazivom na Božji poziv i nastavkom Isusovog poslanja propovijedanjem Radosne vijesti i Božjeg milosrđa. Isus je tražio od apostola akciju, zauzetost za svakog čovjeka u naviještanju spasenja, ali isto tako je svjestan da takav rad iscrpljuje čovjeka pa apostolima savjetuje kvalitetan odmor u miru i osami.
Apostoli su se nakon višednevnog propovijedanja vratili k Učitelju željni s njim podijeliti svoje dojmove i uspjehe. Susret s Njim zapravo ih odmara, hrabri i čuva od moguće oholosti i umišljenosti nakon uspješnog misionarenja. Kao što je Isus snagu za naviještanje crpio u osobnoj molitvi i susretu s Ocem tako i apostole poziva na zajedništvo u miru i zahvaljivanju te im želi omogućiti vrijeme zasluženog odmora, vremena koje će posvetiti sebi. Ima razumijevanja i suosjeća s apostolima jer zna koliko iscrpljuju susreti s ljudima. Ujedno ih poziva da ga i u odmoru nasljeduju moleći u osami, „družeći se“ s Ocem nebeskim.
Isus tako odmoru u čovjekovom životu vraća izvorni smisao kako je od Boga bio zamišljen kod stvaranja svijeta. Čovjek se istinski odmara u susretu s Bogom, u njemu pronalazi svoj mir. Stoga odmor nije naš bijeg od svakidašnjih obaveza nego sastavni dio našeg djelovanja, potreba našeg života. Vjernik se istinski u miru i sabranosti odmara promišljanjem o Božjoj riječi. Pozvani smo u današnjem modernom društvu, koje je zakonima čovjeku obezvrijedilo nedjeljni odmor i počinak od svakodnevnih dužnosti, biti svjedocima istinskog boravka na osami u Božjoj blizini. Biblija dan odmora posvećuje, naziva ga danom počinka u Bogu i s Bogom, a naši zakonodavci zbog sebičnosti i pohlepe pojedinaca ili manje skupine vlasnika raznih trgovačkih lanaca izokreću i značenje rada i odmora. Naglašavajući samo rad kao da se odmor želi proglasiti povredom prava na rad. Sve se podređuje profitu, a ne gleda se dobro onih koji ga omogućuju. Nalazimo se u nekom začaranom krugu poremećenih odnosa među ljudima, poljuljanih i čak ugroženih vrednota. Isus bi nam rekao da smo kao ovce bez pastira. Dok materijalne potrebe koliko toliko možemo nekako zadovoljiti, gubimo kontrolu nad sobom, smislom za život i istinu o sebi. Zaokupljeni svojim stalnim brigama i traženjima nebitnoga kao da smo se izgubili na pašnjaku. Ne shvaćamo da je Bog onaj koji nam daje smisao i vrijednost života.
Ove nedjelje pozvani smo da se kao vjernici zalažemo za kvalitetan odmor nedjeljom, za nesmetano počivanje svih članova obitelji u Bogu Stvoritelju slavljenjem euharistije, čitanjem Božje riječi te posjećivanjem prijatelja i rodbine. Zalažimo se za svetost odmora barem u onoj mjeri u kojoj to činimo za rad.
Vladimir Cesar
