17. nedjelja kroz godinu A
Pronaći istinsko blago
Isus nastavlja u prispodobama govoriti o otajstvima Kraljevstva nebeskoga. U evanđeoskom ulomku 17. nedjelje kroz godinu kraljevstvo Božje predstavljeno je kao pronađeno blago i dragocjen biser, a u trećoj prispodobi Isus nam govori o kraju vremena, konačnom i potpunom ostvarenju nebeskog Kraljevstva u prispodobi o ribarskoj mreži: „Kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.“ (Mt 13, 47-50)
Kako bismo na kraju vremena bili stavljeni na stranu pravednih važno je da već sada prepoznamo Isusov navještaj Kraljevstva Božjega koje se počelo ostvarivati njegovim dolaskom kao vrednotu zbog koje ćemo radosno založiti sve svoje snage da bismo u nj dospjeli. O tome nam govore prve dvije prispodobe o blagu skrivenom na njivi i dragocjenom biseru.
Mogli bismo reći da su ove prispodobe zapravo poziv na preispitivanje vlastite ljestvice vrednota, da pogledamo i spoznamo što to vodi naš život i određuje naše izbore, čime zaokupljamo svoje misli i ispunjavamo svoje vrijeme, za što smo spremni dati sve što posjedujemo. I u konačni preispitivanje naše vjere i odnosa prema i sa Isusom Kristom. Jesmo li u njemu prepoznali istinsku i vrhovnu vrijednost i imamo li hrabrosti slijediti ga bez obzira na poteškoće, troškove, rizik? Biskup Radoš je na posljednjem zavjetnom hodočašću vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj u svojoj propovijedi jasno poručio vjernicima - Potpuno Boga ljubi, kad je Bog u pitanju nemoj imati nikakvu kalkulaciju, nemoj se ničega bojati: Bogu se dati, tu će čovjek uvijek dobiti, nikada ne može izgubiti. - To bi značilo prepoznati u Bogu dragocjeni biser i skriveno blago.
Moramo se prestati zanositi nevažnim stvarima koje proglašavamo najvažnijima i sve im podređujemo. Bilo bi zanimljivo zapitati se što bismo mi tražili od Gospodina na mjestu kralja Salomona kad bi nam Gospodin rekao: „Traži što da ti dadem.“ Bismo li kao on tražili mudro i pronicavo srce kako bismo mogli ostvariti svoj poziv i poslanje ili bismo tražili „dug život, bogatstvo, smrt svojih neprijatelja“? (Usp. 1 Kr 3, 11)
Otkriti Boga kao najveću vrednotu života prema kojoj ćemo usmjeravati svoj život znači imati neodoljivu potrebu boraviti s njime u molitvi, susretati ga u sakramentima Crkve, pronalaziti vremena i načina kako biti u Njegovoj blizini, učiti od Njega kako bi svoj život mijenjali na dobro nadajuć se da ćemo na kraju vremena u ribarskoj mreži biti prepoznati kao pravednici. Kristov učenik nije netko tko je nešto ostavio, izgubio ili napustio, nego netko tko je našao i to ne bilo što nego sve!
Anita Treščec
Isus nastavlja u prispodobama govoriti o otajstvima Kraljevstva nebeskoga. U evanđeoskom ulomku 17. nedjelje kroz godinu kraljevstvo Božje predstavljeno je kao pronađeno blago i dragocjen biser, a u trećoj prispodobi Isus nam govori o kraju vremena, konačnom i potpunom ostvarenju nebeskog Kraljevstva u prispodobi o ribarskoj mreži: „Kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.“ (Mt 13, 47-50)
Kako bismo na kraju vremena bili stavljeni na stranu pravednih važno je da već sada prepoznamo Isusov navještaj Kraljevstva Božjega koje se počelo ostvarivati njegovim dolaskom kao vrednotu zbog koje ćemo radosno založiti sve svoje snage da bismo u nj dospjeli. O tome nam govore prve dvije prispodobe o blagu skrivenom na njivi i dragocjenom biseru.
Mogli bismo reći da su ove prispodobe zapravo poziv na preispitivanje vlastite ljestvice vrednota, da pogledamo i spoznamo što to vodi naš život i određuje naše izbore, čime zaokupljamo svoje misli i ispunjavamo svoje vrijeme, za što smo spremni dati sve što posjedujemo. I u konačni preispitivanje naše vjere i odnosa prema i sa Isusom Kristom. Jesmo li u njemu prepoznali istinsku i vrhovnu vrijednost i imamo li hrabrosti slijediti ga bez obzira na poteškoće, troškove, rizik? Biskup Radoš je na posljednjem zavjetnom hodočašću vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj u svojoj propovijedi jasno poručio vjernicima - Potpuno Boga ljubi, kad je Bog u pitanju nemoj imati nikakvu kalkulaciju, nemoj se ničega bojati: Bogu se dati, tu će čovjek uvijek dobiti, nikada ne može izgubiti. - To bi značilo prepoznati u Bogu dragocjeni biser i skriveno blago.
Moramo se prestati zanositi nevažnim stvarima koje proglašavamo najvažnijima i sve im podređujemo. Bilo bi zanimljivo zapitati se što bismo mi tražili od Gospodina na mjestu kralja Salomona kad bi nam Gospodin rekao: „Traži što da ti dadem.“ Bismo li kao on tražili mudro i pronicavo srce kako bismo mogli ostvariti svoj poziv i poslanje ili bismo tražili „dug život, bogatstvo, smrt svojih neprijatelja“? (Usp. 1 Kr 3, 11)
Otkriti Boga kao najveću vrednotu života prema kojoj ćemo usmjeravati svoj život znači imati neodoljivu potrebu boraviti s njime u molitvi, susretati ga u sakramentima Crkve, pronalaziti vremena i načina kako biti u Njegovoj blizini, učiti od Njega kako bi svoj život mijenjali na dobro nadajuć se da ćemo na kraju vremena u ribarskoj mreži biti prepoznati kao pravednici. Kristov učenik nije netko tko je nešto ostavio, izgubio ili napustio, nego netko tko je našao i to ne bilo što nego sve!
Anita Treščec
