17. nedjelja kroz godinu_A
U PRAVOM TRENUTKU ODABERIMO PRAVE VRIJEDNOSTI!
U svojem bogatstvu poruke, kao vjernicima, nedjeljna nam biblijska čitanja donose poticaje i smjernice kako izabrati i ostati na pravom putu da bismo postigli, bolje rečeno zaslužili, puninu kraljevstva nebeskoga. Prije svega to kraljevstvo trebamo shvatiti kao novi Božji svijet s novim međuljudskim odnosima, objavljenim od Krista Spasitelja.
Sâm Bog nam se po svom Sinu daruje i vlastitim primjerom poziva i očekuje da mu se vratimo. Kad shvatimo vrijednost i važnost Njegove ponude ništa i nitko ne bi nas smjeli niti mogli spriječiti da učinimo taj novi korak – povratak Ocu. Svi smo pozvani na ostvarenje punine spasenja, a svaki čovjek u svojoj slobodi odlučuje hoće li sve poduzeti ili neće kako bi postigao taj cilj. To se, u redovitim prilikama, ne postiže preko noći jer taj put odrastanja je težak, traži odricanja, žrtvu i uvijek iznova opredjeljenje za dobro. Traži „srce koje sluša“, pronicljivost, mudrost i razboritost u međuljudskim odnosima. Kao vjernici trebamo se odlikovati mudrim razlikovanjem dobra od zla te u jasnoći savjesti izabrati dobro. Tako ćemo u svakoj životnoj situaciji znati postupiti pravedno.
U svojoj razboritosti znati ćemo u pravom trenutku odabrati prave vrijednosti i biti spremni svim silama založiti se i izložiti se za njihovo ostvarenje. Razumljivo je da su nam potrebne hrabrost i ustrajnost jer na tom putu ostvarenje nailazit ćemo na protivljenja, izrugivanja, čuđenja i nagovaranja na odustajanje onih koji nisu shvatili „vrijednost bisera“, „njive sa zakopanim blagom“. Snagu i poticaje za ustrajnost dobivamo čitajući Sveto pismo, razmatrajući otajstva vjere, osluškujući što nam Bog želi reći upravo ovog trenutka. Neprestano trebamo raditi na sebi, ispravljati pogreške i tako se usmjeravati na put Božjeg kraljevstva. Želimo li biti među „dobrim ribama“ želimo li dobiti dragocjeno blago i biser“ moramo biti uz Boga, ljubiti njega i bližnje, moramo „slušati srcem“ – prihvatiti svaku osobu s njezinim idejama, mislima, problemima, zahtjevima i potrebama.
Po svojoj naravi kraljevstvo je nebesko nešto radosno, nešto što donosi sreću. Stoga, kad ćemo se osjećati sretni, uistinu radosni i zadovoljni, znat ćemo da smo zadobili to kraljevstvo. Isplati se krenuti na tu Božju avanturu i sa sobom povesti što više prijatelja, znanaca, ljudi dobre volje.
U svojem bogatstvu poruke, kao vjernicima, nedjeljna nam biblijska čitanja donose poticaje i smjernice kako izabrati i ostati na pravom putu da bismo postigli, bolje rečeno zaslužili, puninu kraljevstva nebeskoga. Prije svega to kraljevstvo trebamo shvatiti kao novi Božji svijet s novim međuljudskim odnosima, objavljenim od Krista Spasitelja.
Sâm Bog nam se po svom Sinu daruje i vlastitim primjerom poziva i očekuje da mu se vratimo. Kad shvatimo vrijednost i važnost Njegove ponude ništa i nitko ne bi nas smjeli niti mogli spriječiti da učinimo taj novi korak – povratak Ocu. Svi smo pozvani na ostvarenje punine spasenja, a svaki čovjek u svojoj slobodi odlučuje hoće li sve poduzeti ili neće kako bi postigao taj cilj. To se, u redovitim prilikama, ne postiže preko noći jer taj put odrastanja je težak, traži odricanja, žrtvu i uvijek iznova opredjeljenje za dobro. Traži „srce koje sluša“, pronicljivost, mudrost i razboritost u međuljudskim odnosima. Kao vjernici trebamo se odlikovati mudrim razlikovanjem dobra od zla te u jasnoći savjesti izabrati dobro. Tako ćemo u svakoj životnoj situaciji znati postupiti pravedno.
U svojoj razboritosti znati ćemo u pravom trenutku odabrati prave vrijednosti i biti spremni svim silama založiti se i izložiti se za njihovo ostvarenje. Razumljivo je da su nam potrebne hrabrost i ustrajnost jer na tom putu ostvarenje nailazit ćemo na protivljenja, izrugivanja, čuđenja i nagovaranja na odustajanje onih koji nisu shvatili „vrijednost bisera“, „njive sa zakopanim blagom“. Snagu i poticaje za ustrajnost dobivamo čitajući Sveto pismo, razmatrajući otajstva vjere, osluškujući što nam Bog želi reći upravo ovog trenutka. Neprestano trebamo raditi na sebi, ispravljati pogreške i tako se usmjeravati na put Božjeg kraljevstva. Želimo li biti među „dobrim ribama“ želimo li dobiti dragocjeno blago i biser“ moramo biti uz Boga, ljubiti njega i bližnje, moramo „slušati srcem“ – prihvatiti svaku osobu s njezinim idejama, mislima, problemima, zahtjevima i potrebama.
Po svojoj naravi kraljevstvo je nebesko nešto radosno, nešto što donosi sreću. Stoga, kad ćemo se osjećati sretni, uistinu radosni i zadovoljni, znat ćemo da smo zadobili to kraljevstvo. Isplati se krenuti na tu Božju avanturu i sa sobom povesti što više prijatelja, znanaca, ljudi dobre volje.
Vladimir Cesar
