NEKA BOG BUDE NAŠE BOGATSTVO! (Lk 12, 13-21)

Starozavjetni mudrac izriče u današnjem prvom čitanju osobno razočaranje što smrću prestaje uživanje osobnog rada i razboritog upravljanja. Pita se, ima li smisla ljudski život protkan napornim radom. Mi možemo nastaviti s pitanjima o smislu ljudskog rada. Je li dovoljno radom privređivati materijalna sredstva za život i mučiti se, ili rad trebamo staviti na razinu suradnje u Božjem stvaralačkom procesu i shvaćati ga kvalitetom svojstvenom samo čovjeku?

Biblijska nas čitanja stoga potiču na vjerničko vrednovanje zemaljskog rada i stjecanje materijalnih dobara u smislu radosti za vlastitu obitelj. Ne možemo, a ne spomenuti probleme na području rada u našoj domovini, s posebnim naglaskom na rad nedjeljom i blagdanima. Nedjelja je po svojem porijeklu upravo dan slavljenja Kristovog uskrsnuća, dan odmora nakon napornog tjedna. Nedjeljni euharistijski susret s Bogom te s braćom i sestrama u vjeri je duhovna oaza i milosno vrijeme izvlačenja iz redovnih tjednih poslova, kada u molitvi i žrtvenoj gozbi novog saveza osmišljavamo svoju svagdašnjicu povezanu s Bogom, uskrslim Gospodinom. Ako je glavni događaj naše nedjelje odjuriti na nogometno igralište, u prirodu ili u neki trgovački centar, ona (p)ostaje prazna, besmislena i dosadna.

Pavao Kološanima daje moralne upute za život novokrštenih vjernika u poganskoj sredini te im poručuje da su vjerom i krštenjem pridruženi Kristu i tako zadobili trajni udio u njegovoj uskrsnoj pobjedi. Krštenjem su odbacili grešnost i obnovili karakteristiku čovjeka stvorenog na sliku Božju. Tako je osposobljen i zadužen da životom pokazuje svoju sličnost s Bogom.

U Lukinom evanđelju Isus odlučno odbija presuđivati o dijeljenju materijalnih dobara među zavađenom braćom. On se osobno ne veže uz materijalna dobra, ali se njima služi - ne robuje im. Takav stav traži i od svih ljudi. Njegova opomena je stroga. Opominje nas da se čuvamo pohlepe kao najvećeg zla koje ugrožava budućnost čovječanstva. Danas je pohlepa prisutna među ljudima kao životni stav u kojemu je bitno samo ono - imati, biti, ja i moje. Bolesne poslovne ambicije, škrtost, neumjerenost u svim segmentima ljudskih želja i nesposobnost da dijelimo, želja za vlašću, slavom i popularnošću odvode nas u hladan svijet samoće. Što ljudi više imaju, to više žele, a ipak nisu nikada zadovoljni ni sretni. Kad se smisao života svede na posjedovanje razaraju se međuljudski i obiteljski odnosi. Bît je pohlepe velika nesigurnost i pogrešno uvjerenje o tome što je izvor naše sigurnosti. Mnogi sigurnost traže u izvanjskim stvarima.

Jedina istinska i trajna sigurnost nalazi se u Bogu, jer jedino on zna što nam je potrebno kako bismo napredovali. Suprotno od pohlepe jest darežljivost, spremnost na dijeljenje, briga za druge. Isus nas zove na vjernički sadržajno življenje - bogatiti se u Bogu znači tako se služiti materijalnim dobrima i osobnim sposobnostima da pomažemo potrebne, siromahe svih vrsta. Bogaćenje u Bogu je prihvaćanje osobnog prijateljstva s njime služenjem braći i sestrama. Prihvaćanjem Boga kao vrhovnog autoriteta ne navezujemo se na materijalna dobra već opažamo nevolje i potrebe ljudi oko nas.

 

Vladimir Cesar