19. nedjelja kroz godinu C
Blago Crkve
Sve što vidimo i osjećamo kao materijalno, duhovno, kulturno i drugo dobro, tema je tjedna u kojem odzvanjaju riječi: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Za tu temu zakači se svako oko, pogotovo kada se spomene crkveno blago koje najviše žulja one koji s njim blage veze nemaju. „Ne boj se, stado malo“, hrabri Gospodin one koji su razumjeli da se radi o blagu koje se Bogu sviđa. Poanta nije u brojčanom ili imovinskom stanju Crkve, nego u nečem mnogo većem, što zatvara zlonamjerna usta, kojima to blago treba otvoreno pokazati.
Fantastično je to učinio sv. Lovro čijem se blagdanu bližimo. Kada su njega progonitelji pitali gdje se skriva blago Crkve, rekao je: „Evo blaga Crkve!“ i pokazao na siromahe. To je stado malo – Božje blago koje je sam Krist prozvao blaženima: maleni, gladni, siromašni, progonjeni, baš poput Lovre, koji je zbog svojih uvjerenja doslovno pržen na roštilju. Nećemo ni mi biti pošteđeni „roštiljanja“ na vatri zlih jezika, ako se usudimo kao on reći istinu, ali možemo izabrati kako ćemo tome pristupiti.
Modernom je mentalitetu ovaj svetac poznatiji po prirodnoj pojavi „Suze svetog Lovre“, pomalo ironično jer upravo je on zaštitnik humorista i to zato što se našalio sa svojim mučiteljima rekavši: „S ove strane sam dovoljno pečen, okrenite me na drugu!” Što bi danas Lovro rekao gledajući naše muke? Možda bi zbilja zaplakao vidjevši kako ljudi drhte i pred mukicama. Padajući u bijedu pohlepe i nemorala, odbacuju blago skromnosti i poniznosti. Kukajući za onim što nemaju, propuštaju silu blagoslova koje imaju.
Drugačiji je put, u Lovrinu stilu, na tragu jedne dosjetke. Na pitanje kako živi, veli Mujo: „Luksuzno!“ A Haso se snebivao: „U ovoj krizi! Pa kako?“ „Pa lijepo“, odgovori Mujo, „jedem luk i ronim suze.“ Nije luksuz ono što puni trbuh, a prazni srce! Nego mir i dobrota, ljepota zajedništva, snaga osmijeha, mudrost molitve – i kada imamo sve, i kada ništa nemamo. Ako to bogatstvo naučimo dijeliti sa svojim sirotanima, ko od šale razumjet ćemo neizmjerno blago Isusova poziva da sve svoje i sve od sebe dajemo za milostinju.
Ovih dana i meteorolozi i romantičari pozivaju da pogledamo u nebo. Otkrivajmo kako zlato nebeskoga kraljevstva svakodnevno za nas spušta Bog. A onda se spustimo k onima koje zovemo svojim zlatom, za koje bismo mi sve zvijezde s neba skinuli. Razvedrimo njihova srca i budimo zahvalni za sve čime našu malenost oni obogaćuju.
Nasmiješimo se od srca i onima koji se s nama ne slažu te traže, nerijetko i s lošim namjerama, drugačije blago – i u Crkvi i izvan nje. I oni su Božji dar. Čemu služe i što nam mogu? Ako ništa drugo, mogu nas okrenuti na drugu stranu!
Zato glave gore, hrabro i radosno, stado malo!
Sve što vidimo i osjećamo kao materijalno, duhovno, kulturno i drugo dobro, tema je tjedna u kojem odzvanjaju riječi: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Za tu temu zakači se svako oko, pogotovo kada se spomene crkveno blago koje najviše žulja one koji s njim blage veze nemaju. „Ne boj se, stado malo“, hrabri Gospodin one koji su razumjeli da se radi o blagu koje se Bogu sviđa. Poanta nije u brojčanom ili imovinskom stanju Crkve, nego u nečem mnogo većem, što zatvara zlonamjerna usta, kojima to blago treba otvoreno pokazati.
Fantastično je to učinio sv. Lovro čijem se blagdanu bližimo. Kada su njega progonitelji pitali gdje se skriva blago Crkve, rekao je: „Evo blaga Crkve!“ i pokazao na siromahe. To je stado malo – Božje blago koje je sam Krist prozvao blaženima: maleni, gladni, siromašni, progonjeni, baš poput Lovre, koji je zbog svojih uvjerenja doslovno pržen na roštilju. Nećemo ni mi biti pošteđeni „roštiljanja“ na vatri zlih jezika, ako se usudimo kao on reći istinu, ali možemo izabrati kako ćemo tome pristupiti.
Modernom je mentalitetu ovaj svetac poznatiji po prirodnoj pojavi „Suze svetog Lovre“, pomalo ironično jer upravo je on zaštitnik humorista i to zato što se našalio sa svojim mučiteljima rekavši: „S ove strane sam dovoljno pečen, okrenite me na drugu!” Što bi danas Lovro rekao gledajući naše muke? Možda bi zbilja zaplakao vidjevši kako ljudi drhte i pred mukicama. Padajući u bijedu pohlepe i nemorala, odbacuju blago skromnosti i poniznosti. Kukajući za onim što nemaju, propuštaju silu blagoslova koje imaju.
Drugačiji je put, u Lovrinu stilu, na tragu jedne dosjetke. Na pitanje kako živi, veli Mujo: „Luksuzno!“ A Haso se snebivao: „U ovoj krizi! Pa kako?“ „Pa lijepo“, odgovori Mujo, „jedem luk i ronim suze.“ Nije luksuz ono što puni trbuh, a prazni srce! Nego mir i dobrota, ljepota zajedništva, snaga osmijeha, mudrost molitve – i kada imamo sve, i kada ništa nemamo. Ako to bogatstvo naučimo dijeliti sa svojim sirotanima, ko od šale razumjet ćemo neizmjerno blago Isusova poziva da sve svoje i sve od sebe dajemo za milostinju.
Ovih dana i meteorolozi i romantičari pozivaju da pogledamo u nebo. Otkrivajmo kako zlato nebeskoga kraljevstva svakodnevno za nas spušta Bog. A onda se spustimo k onima koje zovemo svojim zlatom, za koje bismo mi sve zvijezde s neba skinuli. Razvedrimo njihova srca i budimo zahvalni za sve čime našu malenost oni obogaćuju.
Nasmiješimo se od srca i onima koji se s nama ne slažu te traže, nerijetko i s lošim namjerama, drugačije blago – i u Crkvi i izvan nje. I oni su Božji dar. Čemu služe i što nam mogu? Ako ništa drugo, mogu nas okrenuti na drugu stranu!
Zato glave gore, hrabro i radosno, stado malo!
Vlč. Ivica Cujzek
