19. nedjelja kroz godinu C
I VI BUDITE PRIPRAVNI! (Lk 12, 32 - 48)
Isus je objavio Boga koji ima povjerenja u ljude, spašava ih bez prethodnih zasluga i bez razlike sve poziva u svoje kraljevstvo - vječno zajedništvo. Izraelci su tijekom svoje povijesti više puta i na različite načine osjetili Božju dobrotu, pažnju i pomoć. Današnji odlomak iz knjige Mudrosti podsjeća ih na noć izbavljenja iz Egipta u kojoj su slavili prvu Pashu, na Božje povjerenje u ljude i potiče ih na odanu vjernost Bogu u različitim prilikama života. Vjera nam treba biti oslonac na Boga koji je naša životna stijena. Abraham i Sara tako su na Božji poziv iz svoje sigurnosti krenuli, u najmanju ruku u neizvjesnost, uz oslanjanje na Boga i njegovu zaštitu i vodstvo na putu do obećane zemlje. Tu je bio pridošlica, stranac, ali ponosan Božji poslušnik, koji se u potpunosti predao Božjem vodstvu. Abraham je kao takav uzor svima nama, koji kao zajednica vjernika pod vodstvom biskupa i svećenika, putujemo ovim svijetom uvijek svjesni kraljevstva nebeskog kao cilja našeg putovanja. Dakle, ne zadržavamo se svojim djelima za ovozemaljsko nego težimo i čeznemo za nebeskim. Život nam treba biti prožet vjerom i naviještanjem spasenja zasluženog po Kristovim zaslugama.
Današnje evanđelje bogato je svojim značenjem i porukama. Nastavlja se pouka o odgovornoj upotrebi materijalnih dobara. Isus nam odgovara da ne trebamo živjeti u strahu, jer Otac nam je već ponudio dioništvo u vječnosti, kakvu je zamislio kod stvaranja čovjeka. Nudi nam svoje prijateljstvo. Isus i nas danas hrabri da ne budemo tjeskobni poput prvih kršćana okruženih nevjernicima koji ih nisu priznali niti prihvaćali. Činjenica je da svi ljudi neće nikada postati kršćani te da ćemo uvijek biti opomena u svijetu. Trebamo jačati povjerenje u Oca, biti i ostati budnima, spremnima na njegov ponovni dolazak. Važno je ozbiljno uzeti k srcu Isusove riječi o primljenim darovima, sposobnostima i mogućnostima koje je svaki vjernik dobio u određenim vrijednostima.
Naime, ako u životu ne djelujemo u skladu s primljenim talentima, ne odgovaramo na povjerenje koje nam je Bog iskazao po stvaranju. Bog traži rezultate na iskazano povjerenje, traži od nas odgovor vjernosti i zauzimanja za dobro. Zamislimo se i pokušajmo si odgovoriti koliko smo djelima pokazali i još uvijek pokazujemo svoju pripadnost/vjernost Bogu!
Isus je objavio Boga koji ima povjerenja u ljude, spašava ih bez prethodnih zasluga i bez razlike sve poziva u svoje kraljevstvo - vječno zajedništvo. Izraelci su tijekom svoje povijesti više puta i na različite načine osjetili Božju dobrotu, pažnju i pomoć. Današnji odlomak iz knjige Mudrosti podsjeća ih na noć izbavljenja iz Egipta u kojoj su slavili prvu Pashu, na Božje povjerenje u ljude i potiče ih na odanu vjernost Bogu u različitim prilikama života. Vjera nam treba biti oslonac na Boga koji je naša životna stijena. Abraham i Sara tako su na Božji poziv iz svoje sigurnosti krenuli, u najmanju ruku u neizvjesnost, uz oslanjanje na Boga i njegovu zaštitu i vodstvo na putu do obećane zemlje. Tu je bio pridošlica, stranac, ali ponosan Božji poslušnik, koji se u potpunosti predao Božjem vodstvu. Abraham je kao takav uzor svima nama, koji kao zajednica vjernika pod vodstvom biskupa i svećenika, putujemo ovim svijetom uvijek svjesni kraljevstva nebeskog kao cilja našeg putovanja. Dakle, ne zadržavamo se svojim djelima za ovozemaljsko nego težimo i čeznemo za nebeskim. Život nam treba biti prožet vjerom i naviještanjem spasenja zasluženog po Kristovim zaslugama.
Današnje evanđelje bogato je svojim značenjem i porukama. Nastavlja se pouka o odgovornoj upotrebi materijalnih dobara. Isus nam odgovara da ne trebamo živjeti u strahu, jer Otac nam je već ponudio dioništvo u vječnosti, kakvu je zamislio kod stvaranja čovjeka. Nudi nam svoje prijateljstvo. Isus i nas danas hrabri da ne budemo tjeskobni poput prvih kršćana okruženih nevjernicima koji ih nisu priznali niti prihvaćali. Činjenica je da svi ljudi neće nikada postati kršćani te da ćemo uvijek biti opomena u svijetu. Trebamo jačati povjerenje u Oca, biti i ostati budnima, spremnima na njegov ponovni dolazak. Važno je ozbiljno uzeti k srcu Isusove riječi o primljenim darovima, sposobnostima i mogućnostima koje je svaki vjernik dobio u određenim vrijednostima.
Naime, ako u životu ne djelujemo u skladu s primljenim talentima, ne odgovaramo na povjerenje koje nam je Bog iskazao po stvaranju. Bog traži rezultate na iskazano povjerenje, traži od nas odgovor vjernosti i zauzimanja za dobro. Zamislimo se i pokušajmo si odgovoriti koliko smo djelima pokazali i još uvijek pokazujemo svoju pripadnost/vjernost Bogu!
Vladimir Cesar
