2. korizmena nedjelja A
Vjera, nada i ljubav
Čitajući biblijska čitanja druge korizmene nedjelje odlučila sam ovo kratko promišljanje nazvati „Vjera i nada“, ali dok sam napisala tekst naslovu sam dodala i ljubav. Naprosto su ove teološke kreposti toliko povezane da jedna na drugu upućuju i upotpunjuju.
U prvom čitanju ćemo čuti kako Bog poziva Abrahama da krene na put, da ostavi svoj zavičaj i krene u zemlju koju mu je On namijenio, da povjeruje u obećanje potomstva i blagoslova. Abraham je povjerovao Bogu i nada se ostvarenju njegovih obećanja. U drugom čitanju Pavao potiče Timoteja da vjeruje Evanđelju, da ako treba i trpi radi Evanđelja i da se nada da će s Kristom uskrsnuti i biti proslavljen. Nedjeljno evanđelje pak pred nas stavlja događaj preobraženja Isusova. Bog Otac objavljuje Isusa u svjetlu njegove proslave i uskrsnuća kako bi u apostolima probudio vjeru i potaknuo nadu u vječno zajedništvo s Bogom.
Neposredno prije nego će, prema Matejevom evanđelju, učenike odvesti na goru i preobraziti se pred njima, Isus je učenicima prvi puta nagovijestio svoju muku i smrt. Ovo povezivanje križa i postuskrsnog svjetla pokazuje da preobraženje nije samo pogled u budućnost, da bismo zaboravili sadašnjost sa svim njezinim problemima i poteškoćama. Isusovo preobraženje nam pokazuje da križ nije samo besmisleno trpljenje. Križ je trpljenje koje u postuskrsnom svijetlu dobiva svoje puno značenje i smisao. Zapravo, preobraženje je pogled u budućnost iz sadašnjosti, zato da bismo mogli razumjeti logiku Kristovog križa, ali i naučili nositi vlastite križeve sadašnjosti.
Što ova čitanja trebaju reći nama danas u našem korizmenom hodu koji smo nedavno započeli? Prije svega, kršćanska vjera je vjera puta. Kršćanin hoda prema svom cilju u kojeg vjeruje i kojemu se nada. Naravno da je taj put, to hodočasničko obilježje naše vjere, naporno i zahtjevno, ali Bog je taj koji ide pred nama, koji je u Isusu Kristu prošao sve nedaće koje i nas na tom putu mogu zadesiti.
Ima li muke ovoga života koju On nije prije nas okusio? Prisjetimo se Njegovog siromašnog rođenja, teškog radničkog života, neshvaćenosti okoline, izdaje i zatajenja, a u konačnici sramotne osude, muke i smrti na križu. No, Isus ne traži od nas da mu slijepo vjerujemo. Traži od nas da povjerujemo onima kojima se objavio, onima koje je poveo sa sobom na goru, koji su vidjeli, kao što se s povišenog mjesta može vidjeti, put kojim mu je proći, ali i gdje će na kraju toga puta prispjeti. A sve to obećava i onima koji će povjerovati u Očeve riječi: „Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” (Mt 17, 5)
Ne bojmo se ove korizme napustiti svoje sjenice, kuće, crkve, sići s gore preobraženja i spustiti se u svakodnevicu u kojoj nas Bog, koji je uvijek tu, u siromašnima i najmanjima, izaziva i poziva na ljubav.
Anita Treščec
Čitajući biblijska čitanja druge korizmene nedjelje odlučila sam ovo kratko promišljanje nazvati „Vjera i nada“, ali dok sam napisala tekst naslovu sam dodala i ljubav. Naprosto su ove teološke kreposti toliko povezane da jedna na drugu upućuju i upotpunjuju.
U prvom čitanju ćemo čuti kako Bog poziva Abrahama da krene na put, da ostavi svoj zavičaj i krene u zemlju koju mu je On namijenio, da povjeruje u obećanje potomstva i blagoslova. Abraham je povjerovao Bogu i nada se ostvarenju njegovih obećanja. U drugom čitanju Pavao potiče Timoteja da vjeruje Evanđelju, da ako treba i trpi radi Evanđelja i da se nada da će s Kristom uskrsnuti i biti proslavljen. Nedjeljno evanđelje pak pred nas stavlja događaj preobraženja Isusova. Bog Otac objavljuje Isusa u svjetlu njegove proslave i uskrsnuća kako bi u apostolima probudio vjeru i potaknuo nadu u vječno zajedništvo s Bogom.
Neposredno prije nego će, prema Matejevom evanđelju, učenike odvesti na goru i preobraziti se pred njima, Isus je učenicima prvi puta nagovijestio svoju muku i smrt. Ovo povezivanje križa i postuskrsnog svjetla pokazuje da preobraženje nije samo pogled u budućnost, da bismo zaboravili sadašnjost sa svim njezinim problemima i poteškoćama. Isusovo preobraženje nam pokazuje da križ nije samo besmisleno trpljenje. Križ je trpljenje koje u postuskrsnom svijetlu dobiva svoje puno značenje i smisao. Zapravo, preobraženje je pogled u budućnost iz sadašnjosti, zato da bismo mogli razumjeti logiku Kristovog križa, ali i naučili nositi vlastite križeve sadašnjosti.
Što ova čitanja trebaju reći nama danas u našem korizmenom hodu koji smo nedavno započeli? Prije svega, kršćanska vjera je vjera puta. Kršćanin hoda prema svom cilju u kojeg vjeruje i kojemu se nada. Naravno da je taj put, to hodočasničko obilježje naše vjere, naporno i zahtjevno, ali Bog je taj koji ide pred nama, koji je u Isusu Kristu prošao sve nedaće koje i nas na tom putu mogu zadesiti.
Ima li muke ovoga života koju On nije prije nas okusio? Prisjetimo se Njegovog siromašnog rođenja, teškog radničkog života, neshvaćenosti okoline, izdaje i zatajenja, a u konačnici sramotne osude, muke i smrti na križu. No, Isus ne traži od nas da mu slijepo vjerujemo. Traži od nas da povjerujemo onima kojima se objavio, onima koje je poveo sa sobom na goru, koji su vidjeli, kao što se s povišenog mjesta može vidjeti, put kojim mu je proći, ali i gdje će na kraju toga puta prispjeti. A sve to obećava i onima koji će povjerovati u Očeve riječi: „Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” (Mt 17, 5)
Ne bojmo se ove korizme napustiti svoje sjenice, kuće, crkve, sići s gore preobraženja i spustiti se u svakodnevicu u kojoj nas Bog, koji je uvijek tu, u siromašnima i najmanjima, izaziva i poziva na ljubav.
Anita Treščec
