SVAKO ĆE TIJELO VIDJETI SPASENJE BOŽJE

Liturgijska nam čitanja ove nedjelje govore o činjenici da Bog ne napušta čovjeka kad mu je najteže, kad misli da više nema izlaza iz njegove bijede, samoće, napuštenosti - iz njegove pustinje. Bog je po prorocima naviještao dolazak Spasitelja i istinski vjernici životne su teškoće nadvladavali nadajući se Božjem dolasku. Trebamo si priznati i prihvatiti činjenicu da smo svojom krivnjom, svojim propustima i zlim činima dospjeli u pustinju, u ropstvo grijehu. Da bi se u našem srcu, u našim životima ponovno rasplamsala ljubav i da bi se Bog nastanio u našem srcu, potrebno je odbaciti sve što ne valja, očistiti se od zla i odbaciti sve što nas dijeli ili udaljava od brata čovjeka i našeg Stvoritelja.

Nadu u Božji dolazak trebamo jačati svojom zauzetošću u pomaganju potrebnima, u nastojanjima da se susretnemo s Bogom, da čujemo njegov glas i da ostane u nama. Taj put k Bogu ispunjen je i žrtvama, odricanjima, ali i radošću Božje blizine.

Potrudimo se u ovom vremenu priprave za Božić, kao i u ovoj Svetoj godini milosrđa koju započinjemo ovih dana, u sebi poravnati sve staze i brežuljke koji nas dijele od Boga. Odbacimo sve što nam prijeći doživjeti blizinu milosrdnog Oca. U ispitu savjesti pitajmo se koliko smo razumljivi drugima, koliko je naš život potkrijepljen onime što govorimo, koliko smo Kristovi svjedoci i dolazi li On po nama onima koji ga još uvijek traže i iščekuju?

Vladimir Cesar