Današnja liturgijska čitanja još nas dublje uvode u srž adventa – poziva nas na otvorenost srca i raspoloživost duha za veliku radost koju nam naš nebeski Otac priprema. Naša otvorenost za nebeska dobra i njihovo zahvaćanje u našem životu ovisi o mjeri kojom smo spremni hraniti se sa stola Božje riječi i euharistijskog kruha, tj. koliko smo iz dana u dan spremni mijenjati se kako bismo se što više suobličili Kristu. Svaki dan, živeći svoje svakodnevne obaveze sa sviješću da sve radimo za vječnost, usavršavajući se u tim nastojanjima dokazujemo svijest da odgovorno i radosno iščekujemo Kristov drugi dolazak.

Svaki nam advent iznova daje priliku da u sebi oživimo duh navjestitelja Božjeg plana spasenja, duh onoga koji iščekuje Boga i duh Božjeg suradnika u spašavanju ljudi.

Prorok Izaija, razočaran kraljem Ahazom zbog njegove nevjere i nepouzdanja u Božju pomoć i vodstvo, po Božjem nadahnuću prorokuje dolazak idealnog vladara koji će čitavom svijetu donijeti mir, pravdu i vjernost. Slikovito naviješta Emanuela, koji će po Mariji – najizvrsnijoj Božjoj suradnici u povijesti spasenja, niknuti iz Davidove loze. Taj Bog s nama sav će biti prožet Duhom Božjim i kao takav zahvaćat će sve narode svijeta. Pravedan mir koji će on donijeti prenosit će se na čitavu Crkvu, sastavljenu od raznih naroda. Štoviše, posljedice tog mira vidljivo će biti prisutne i u prirodnim zakonitostima. U tom obnovljenom svijetu – novom raju čitava će se zemlja ispuniti poznavanjem Boga, ljudi će postati svjesni da ovise o Bogu te će biti spremni besprijekorno živjeti po njegovim zakonima i savjetima.

Pavao nas u današnjem odlomku iz pisma Rimljanima potiče, ohrabruje i pokazuje kako vjera u Boga osposobljava čovjeka za život u različitostima. Svjedoči nam univerzalnost Crkve već u samim počecima. Svjestan problema u činjenici da su prve kršćanske zajednice sastavljene i od Židova, koji su sebe smatrali većima, jačima, i od pogana, za koje su tažili inicijaciju prema židovskim vjerskim običajima. Pavao pred sve članove kršćanske zajednice stavlja temeljni zakon sloge prožet postojanošću ljubavi i mira, međusobnim prihvaćanjem i razumijevanjem. Krista propovijeda kao novo mjerilo. On je s križa milosrdno jednako prigrlio sve narode za istinu Božju. Crkvu tako jedino možemo doživjeti kao zajednicu koja se temelji na međusobnoj, djelatnoj ljubavi.

Ivan Krstitelj, iako progovara samo na počecima evanđeoskih tekstova, ostavio je dubok, neizbrisiv i jasan trag u povijesti spasenja, kako je Izaija i prorokovao. Imao je malo vremena te nije oklijevao i okolišao u propovijedanju. Od Boga nadahnut opravdao je Božje povjerenje kao Mesijin preteča. Današnji odlomak iz Matejeva evanđelja prikazuje ga kao oštrog i dosljednog govornika. Njegov isposnički stil života znak je njegove nenavezanosti na materijalno blagostanje i potpune oslonjenosti te pouzdanja u Boga. Ivan je pred svojim suvremenicima, koji su mu kasnije radili o glavi, javno prozvao i osudio svaku lažnu sigurnost kojom su se kao vjernici voljeli uzdizati iznad drugih. No, te opomene Ivan govori i današnjem čovjeku-vjerniku.

Predbacuje nam tradicionalizam u našem vjerničkom životu, ukazuje nam da svojim životom ponekad ne zaslužujemo biti dionici mira od Boga navještenog. Udarimo se u prsa i zapitajmo se donosimo li uistinu plod dostojan obraćenja? Jesmo li u današnjem svijetu mironosci i mirotvorci u Božjoj pravdi i istini? Jesmo li kao vjernici otvoreni za ono što nam je Bog svima pripremio? Konačno, pitajmo se zakrivamo li ili otkrivamo Boga čovjeku u današnjem suvremenom društvu. Dajemo li svojom mlakošću i nedosljednošću protivnicima svega što je Božje vjetar u leđa da budu još žešći, ili smo im opomena i poticaj na promjenu – na obraćenje?

Drugi vatikanski koncil podsjeća nas da se neprekidno trebamo obnavljati i čistiti Duhom Svetim, trebamo biti i dati se prožeti Duhom Božjim u svom svakodnevnom životu. Duh Sveti prispodobljuje se s ognjem. Iz iskustva znamo da vatra pročišćuje, ništi sve nevaljalo, sve čini novo. Ne trebamo se obeshrabriti jer uvijek će biti onih koji će nas odbacivati, koji će ismijavati naše nastojanje za mirom i pravdom. Znamo da Bog podnosi naše padove,  a raduje se našem povratku!