PRIPRAVITE PUT GOSPODINU! (Mk 1, 1-8)

Ivan Krstitelj upućuje općeniti poziv svakome pojedincu u svoje vrijeme, ali i nama danas. Bio je u svijetu i osjećao je poteškoće svijeta, ali je uočio da preobražaj svijeta dolazi od Boga. Ljudi pokušavaju rješavati  probleme sami prema svojim sposobnostima i tu čovjek osjeća nemoć. Ivan naviješta da čovjek treba pripraviti put, izravnati staze i brežuljke, tj. treba odbaciti grijeh kako bi  se susreo sa svojim Bogom i Spasiteljem. U tome nas priječe brige za ovozemnim stvarima koje nas sputavaju u traženju Boga. Ivanov poziv nam je upućen da se pokušamo osloboditi stvari koje nam smetaju da u sebi otkrijemo Boga objavljenog u Isusu Kristu. Nije on pobjegao u pustinju jer se bojao svijeta nego baš zato da bi istinski spoznao što je život.

Marko nam piše kao Ivan krsti vodom, ali objavljuje da se istinsko krštenje i preobražaj događa samo po Duhu Božjem kojega daje Isus Krist. Naše krštenje je poziv na suradnju s Duhom Svetim, kako bi mogli prepoznati Isusa Krista u braći ljudima. Prorok Izaija stoga govori o Tješitelju i Branitelju koji tješi i štiti izraelski narod. Sveti Pavao u svojoj poslanici hrabri nas činjenicom da Bog u svojoj strpljivosti i ljubavi prema svakom čovjeku odgađa konačni Kristov dolazak jer nam daje priliku za pokajanje i obraćenje. No, to nam ne daje za pravo da se opustimo i odgađamo akciju u nedogled.

Pitajmo se što je danas pustinja za modernog čovjeka. Nije li to zapravo svijet bez ljubavi za bližnjega, nisu li to nepoštivanja ljudskih života, uskraćivanje za osnovna prava čovjeka …? Pustinja ima svoju tragičnost i može uništiti čovjeka, ali ima i svoju čudesnost jer ga može dovesti do istinskog života, do prosvjetljenja. Stoga je Ivanov poziv aktualan u svim vremena i za sve ljude. Koliko god smo nedostojni Bog nam daje svoju ljubav i uzdiže nas iznad naših mogućnosti. Zato se svi mi trebamo trajno obraćati svjesni da je Bog u nama i s nama. Tako se naš odnos s Bogom ne temelji više na obdržavanju Zakona nego na prihvaćanju njegove ljubavi.

Isus mnogima oko nas želi doći baš po nama. Pitajmo se ovog došašća koliko smo razumljivi drugima, koliko naš život potkrepljuje ono što govorimo? Ispitajmo svoju savjest koliko smo Kristovi svjedoci, dolazi li On po nama onima koji ga još traže i iščekuju? Vodi li nas naš život prema ostvarenju kraljevstva Božjega ovdje na zemlji? Činjenica je da će Gospodin ponovno doći, htjeli mi to prihvatiti  ili  ne. Isusov dolazak je počeo njegovim rođenjem, ali još nije završio. Njime označuje konačni Božji zahvat u ljudsku povijest kojim nam daje mogućnost uvijek novog početka.
 

Vladimir Cesar