2. nedjelja po Božiću C
Hrabro u novu godinu!
U slavljeničkom i čestitarskom ozračju božićnih i novogodišnjih dana prati nas najljepša svetopisamska čestitka koja izriče naše razloge za slavlje. Mislim na početak Ivanova Evanđelja koji govori o utjelovljenju Božje Riječi, o Kristu koji svojom krvlju izbjeljuje naše nagomilane nečistoće i ispisuje najuzvišeniju posvetu u knjige naših života. Govori o Svjetlu koje je naš putokaz iz tame i od čije punine svi mi primismo, i to milost (nezaslužen Božji dar) na milost.
Ovih dana u liturgiji više puta razmatramo taj tekst u kojem piše i to da nisu svi htjeli krenuti s njim, nego su odlučili ostati u tami. Uvijek me to podsjeti na anegdotu u kojoj je profesor podijelio učenicima papire na kojima je u sredini bila samo jedna crna točka. Zatražio je da opišu što vide. Zbunjeni studenti pokušali su riješiti nerazumljiv zadatak. Opisali su crnu točku - njezin položaj u sredini stranice, obujam, način na koji je obojena, trudili su se objasniti na što ih asocira i još mnogo toga pisali su o crnoj točki na koju su se svi usredotočili.
Poanta je u tome što se nitko nije osvrnuo na mnogo veći bijeli dio papira. O njegovoj ljepoti i čistoći nitko nije pisao. Vrijedna je to lekcija i nama. I mi pažnju uporno usmjeravamo na tamna mjesta koja nas uznemiruju i rastužuju. Razumljivo je to jer zlo nije igra. Grijeh ostavlja bolne ožiljke koje nije lako nositi. Tim više važno je uvidjeti ljepotu i dobrotu koja ispunjava naše vrijeme, bitno je ne zaboraviti da nam Bog s ljubavlju i pažnjom, s povjerenjem dariva bunt novih bijelih papira. On nam daje snage, a o našoj volji ovisi hoće li na njima prevladati svjetlo ili tama. O nama ovisi hoćemo li tu formulu primijeniti kako bismo u svojim svakodnevicama uspjeli nadvladati zlo i iščitavati niz malih čuda koja naše živote podržavaju u vedrini i nadi.
Nada, misao vodilja kršćanskog života, u Božiću je postala sastavni dio naše svakodnevice. Upravo pod geslom „Hodočasnici nade“ započela je i Jubilarna - svaka 25. - godina u kojoj Crkva omogućuje vjernicima da svoje poglede usmjere na bjelinu koja ih okružuje te da zadobiju, uz obilne druge milosti, i potpuni oprost. Taj nam je oprost potreban jer sakrament pomirenja liječi dušu i briše grijehe te nas potpuno pomiruje s Bogom, ali učinjeni grijesi ostavljaju posljedice. Ostaje krivnja i kazna, tamne sjene i prljave mrlje u našoj prošlosti. Oprost briše te posljedice koje za sobom vučemo kao teret i pruža nam oslobođenje u otkriću čistoće i u otkriću bezgraničnog Božjeg milosrđa.
U našoj biskupiji potpuni oprost može se dobiti u varaždinskoj katedrali i ludbreškom svetištu. Ne propustimo to bogatstvo Božje milosti i neka nam bude plodonosan dar ove Svete godine!
preč. Ivica Cujzek
U slavljeničkom i čestitarskom ozračju božićnih i novogodišnjih dana prati nas najljepša svetopisamska čestitka koja izriče naše razloge za slavlje. Mislim na početak Ivanova Evanđelja koji govori o utjelovljenju Božje Riječi, o Kristu koji svojom krvlju izbjeljuje naše nagomilane nečistoće i ispisuje najuzvišeniju posvetu u knjige naših života. Govori o Svjetlu koje je naš putokaz iz tame i od čije punine svi mi primismo, i to milost (nezaslužen Božji dar) na milost.
Ovih dana u liturgiji više puta razmatramo taj tekst u kojem piše i to da nisu svi htjeli krenuti s njim, nego su odlučili ostati u tami. Uvijek me to podsjeti na anegdotu u kojoj je profesor podijelio učenicima papire na kojima je u sredini bila samo jedna crna točka. Zatražio je da opišu što vide. Zbunjeni studenti pokušali su riješiti nerazumljiv zadatak. Opisali su crnu točku - njezin položaj u sredini stranice, obujam, način na koji je obojena, trudili su se objasniti na što ih asocira i još mnogo toga pisali su o crnoj točki na koju su se svi usredotočili.
Poanta je u tome što se nitko nije osvrnuo na mnogo veći bijeli dio papira. O njegovoj ljepoti i čistoći nitko nije pisao. Vrijedna je to lekcija i nama. I mi pažnju uporno usmjeravamo na tamna mjesta koja nas uznemiruju i rastužuju. Razumljivo je to jer zlo nije igra. Grijeh ostavlja bolne ožiljke koje nije lako nositi. Tim više važno je uvidjeti ljepotu i dobrotu koja ispunjava naše vrijeme, bitno je ne zaboraviti da nam Bog s ljubavlju i pažnjom, s povjerenjem dariva bunt novih bijelih papira. On nam daje snage, a o našoj volji ovisi hoće li na njima prevladati svjetlo ili tama. O nama ovisi hoćemo li tu formulu primijeniti kako bismo u svojim svakodnevicama uspjeli nadvladati zlo i iščitavati niz malih čuda koja naše živote podržavaju u vedrini i nadi.
Nada, misao vodilja kršćanskog života, u Božiću je postala sastavni dio naše svakodnevice. Upravo pod geslom „Hodočasnici nade“ započela je i Jubilarna - svaka 25. - godina u kojoj Crkva omogućuje vjernicima da svoje poglede usmjere na bjelinu koja ih okružuje te da zadobiju, uz obilne druge milosti, i potpuni oprost. Taj nam je oprost potreban jer sakrament pomirenja liječi dušu i briše grijehe te nas potpuno pomiruje s Bogom, ali učinjeni grijesi ostavljaju posljedice. Ostaje krivnja i kazna, tamne sjene i prljave mrlje u našoj prošlosti. Oprost briše te posljedice koje za sobom vučemo kao teret i pruža nam oslobođenje u otkriću čistoće i u otkriću bezgraničnog Božjeg milosrđa.
U našoj biskupiji potpuni oprost može se dobiti u varaždinskoj katedrali i ludbreškom svetištu. Ne propustimo to bogatstvo Božje milosti i neka nam bude plodonosan dar ove Svete godine!
preč. Ivica Cujzek
