21. nedjelja kroz godinu A
Koga briga
Koga briga što nisi imao ni g od godišnjega? Koga briga što imaš posla preko glave? Koga briga što ne znaš kako ćeš platiti račune, kupiti djeci knjige i odjeću koju su prerasli? A još je i rođendan... Koga briga što ti nalazi nisu dobri i što te nitko ne želi ili te nema tko mijenjati dok moraš na preglede? Možda ćeš i otkaz dobiti. Koga briga što tvoj nadređeni ima nerazumne zahtjeve? Koga briga što si sam, što ti se obitelj raspada, što te nitko ne doživljava i nemaš se na koga osloniti u ovom danu, u svojoj muci?
Nisi jedini, reći će; bit će bolje; ima i gorih stvari – strašna utjeha. Koga briga za tisuću malih stvari, suza i nepravdi koje te pritišću, za koje nitko i ne zna jer, iskreno, koga je briga? Tko tebe pita kako se osjećaš i imaš li još snage, možeš li sve to izdržati? Tko pita za tvoje mišljenje dok moraš ljubazno odslušati svačije i iščupati osmijeh iz petnih žila?
Kada smo takvim pitanjima stjerani u kut i teško je naći odgovore, ili odgovori nisu onakvi kakvima se nadamo, tada je dobro otvoriti Bibliju. O evanđelju za iduću nedjelju već je mnogo puta sve važno rečeno, a ovo nisu vremena za ponavljanje. Ovo su vremena koja traže konkretne odgovore.
Pred nama je Isus koji postavlja pitanja, ne zato što ne bi znao odgovore, nego jer želi da apostoli čuju odgovor koji traže. Najprije pita općenito što govore ljudi, a onda njegovo pitanje postaje posve intimno: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Posve direktno i bez umatanja u celofan, Gospodin i tebi i meni govori da njega zanima. On tebe pita! Njemu si važan, njega je briga.
Ne postavlja on ta pitanja zbog sebe. Bolje od nas on zna što se u svijetu i u nama događa. Zna kako ti je, baš zato i pita što ti proživljavaš u tom svijetu. Zanima ga što ti doživljavaš od svoje okoline. Brine se kako se ti osjećaš i upravo zbog toga te pita kome ti vjeruješ, kome se ti obraćaš za pomoć, pita te to jer ti on želi dati snage da izdržiš. Kako ta snaga funkcionira? Tako da prihvatiš, poput Petra koji „prihvati i reče...“, tako da mu otvoriš svoje srce, predaš svoje boli, stresove, strahove, krize, i uvidiš da je sve to moguće prevladati, da iz svega toga postoji izlaz, a to je „Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“. On je izlaz koji čeka da ga prihvatiš, da kreneš prema njemu i čuješ njegov odgovor: „A ja tebi kažem: Ti si...“
Petar je dobio odgovor da je on Stijena od paklenih sila jača, i bilo mu je to dovoljno da izdrži sve, a znamo da mu nije bio put ružicama posut. I ja sam dobio odgovor: Ti si... svećenik. I bit će mi to na mom putu, uz njegovu blizinu, dovoljno. I tebi, dragi čitatelju, ako iskreno otvoriš svoje srce Gospodinu, bit će dovoljno kad čuješ njegov odgovor: Ti si...
I bitan si.
Koga briga što nisi imao ni g od godišnjega? Koga briga što imaš posla preko glave? Koga briga što ne znaš kako ćeš platiti račune, kupiti djeci knjige i odjeću koju su prerasli? A još je i rođendan... Koga briga što ti nalazi nisu dobri i što te nitko ne želi ili te nema tko mijenjati dok moraš na preglede? Možda ćeš i otkaz dobiti. Koga briga što tvoj nadređeni ima nerazumne zahtjeve? Koga briga što si sam, što ti se obitelj raspada, što te nitko ne doživljava i nemaš se na koga osloniti u ovom danu, u svojoj muci?
Nisi jedini, reći će; bit će bolje; ima i gorih stvari – strašna utjeha. Koga briga za tisuću malih stvari, suza i nepravdi koje te pritišću, za koje nitko i ne zna jer, iskreno, koga je briga? Tko tebe pita kako se osjećaš i imaš li još snage, možeš li sve to izdržati? Tko pita za tvoje mišljenje dok moraš ljubazno odslušati svačije i iščupati osmijeh iz petnih žila?
Kada smo takvim pitanjima stjerani u kut i teško je naći odgovore, ili odgovori nisu onakvi kakvima se nadamo, tada je dobro otvoriti Bibliju. O evanđelju za iduću nedjelju već je mnogo puta sve važno rečeno, a ovo nisu vremena za ponavljanje. Ovo su vremena koja traže konkretne odgovore.
Pred nama je Isus koji postavlja pitanja, ne zato što ne bi znao odgovore, nego jer želi da apostoli čuju odgovor koji traže. Najprije pita općenito što govore ljudi, a onda njegovo pitanje postaje posve intimno: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Posve direktno i bez umatanja u celofan, Gospodin i tebi i meni govori da njega zanima. On tebe pita! Njemu si važan, njega je briga.
Ne postavlja on ta pitanja zbog sebe. Bolje od nas on zna što se u svijetu i u nama događa. Zna kako ti je, baš zato i pita što ti proživljavaš u tom svijetu. Zanima ga što ti doživljavaš od svoje okoline. Brine se kako se ti osjećaš i upravo zbog toga te pita kome ti vjeruješ, kome se ti obraćaš za pomoć, pita te to jer ti on želi dati snage da izdržiš. Kako ta snaga funkcionira? Tako da prihvatiš, poput Petra koji „prihvati i reče...“, tako da mu otvoriš svoje srce, predaš svoje boli, stresove, strahove, krize, i uvidiš da je sve to moguće prevladati, da iz svega toga postoji izlaz, a to je „Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“. On je izlaz koji čeka da ga prihvatiš, da kreneš prema njemu i čuješ njegov odgovor: „A ja tebi kažem: Ti si...“
Petar je dobio odgovor da je on Stijena od paklenih sila jača, i bilo mu je to dovoljno da izdrži sve, a znamo da mu nije bio put ružicama posut. I ja sam dobio odgovor: Ti si... svećenik. I bit će mi to na mom putu, uz njegovu blizinu, dovoljno. I tebi, dragi čitatelju, ako iskreno otvoriš svoje srce Gospodinu, bit će dovoljno kad čuješ njegov odgovor: Ti si...
I bitan si.
vlč. Ivica Cujzek
