24. nedjelja kroz godinu B
TI SI POMAZANIK-KRIST! (Mk 8, 27 - 35)
Isusovo javno djelovanje i naučavanje do današnje nedjelje više je bilo usmjereno mnoštvu ljudi koje ga je slijedilo većim dijelom iz sebičnih motiva, zbog doživljenih čudesnih ozdravljenja i blagovanja u pustinji. Današnja čitanja, što se onda prenosi na sve liturgijske tekstove ove nedjelje, govore o Isusovom poučavanju svojih učenika u temeljnu istinu njegovog poslanja - o svojoj žrtvi na križu za spasenje ljudi.
Takvo nešto učenicu su najmanje očekivali, Isus ih je iznenadio i zbunio. Petar je nekako ostao pribran i ispovjedio vjeru u Isusa kao Mesiju, Božjeg pomazanika i poslanika. Isus im je najavio Božju nakanu ostvarenja Izaijinog proroštva o sluzi Jahvinom koji će biti ponižen, odbačen i neshvaćen. To je i kod Petra narušilo očekivanu sliku o Spasitelju. Bog je tražio od učenika, ali to isto traži i od nas danas, da ne odvraćamo pogled s objavljenog Mesije. Svoj pogled trebamo zadržati usmjeren na Kalvariju. Sve ovo vrijeme križ nam postavlja temeljna pitanja. Križ uključuje ljubav prema bližnjima i usmjeren pogled prema potrebnima. Poziva nas na nasljedovanje, na odricanje od vlastitih želja i prohtjeva te na prihvaćanje žrtve.
Apostol Jakov nas u svojoj poslanici poziva na svjedočenje Boga u svojim djelima ljubavi, a da izbrišemo sliku Boga koju smo izgradili po vlastitoj mjeri. Trebamo prihvatiti Boga kojeg nam je Krist objavio. Na nedjeljnom euharistijskom slavlju okupljena zajednica svjedoči pripadnost Bogu, stvara zajedništvo s njim i s ljudima te učvršćuje zauzetost za bližnje potičući nas na molitvu. Jedinstvo i zajedništvo vjernika očituje se pružanjem ruke jednih drugima prije pričesti. Tako pokazujemo spremnost na pomaganje, uzajamnost i zauzimanje za potrebne. Tako svoj pogled zadržavamo usmjeren prema problemima bližnjih, a ne odvraćamo ga u nekom svojem smjeru.
Isus nas ukorom Petru želi poučiti da ne smijemo nametati svoje planove i očekivanja nego moramo prihvatiti načelo križa, koje traži promjene u našem srcu te svoju vjeru pokazujemo djelima ljubavi i dobrote. Istina, Isusov put nije privlačan za zemaljske oči jer tu nas mogu snaći izrugivanja, neshvaćanje, odbačenost. Unatoč svemu tome moramo sa sigurnošću hodati njegovim putem uvjereni da je taj put jedini koji vodi ka spasenju. Taj cilj svakog iskrenog i pravog vjernika postiže se tako da u cjelosti prihvatimo taj put i nasljedujemo Krista. Na tom putu vrebaju razne opasnosti po kojima se čovjek izgubi ili hoda u začaranom krugu pa ostaje samo putnik bez jasnog cilja te prestaje biti Kristov nasljedovatelj.
Molimo danas za snagu i milost da odricanjima i zauzimanjima za dobro u korist naših bližnjih, putujemo do vječnosti te po podnesenim žrtvama i djelima ljubavi zaslužimo živjeti radost u zajedništvu s Bogom Stvoriteljem.
Isusovo javno djelovanje i naučavanje do današnje nedjelje više je bilo usmjereno mnoštvu ljudi koje ga je slijedilo većim dijelom iz sebičnih motiva, zbog doživljenih čudesnih ozdravljenja i blagovanja u pustinji. Današnja čitanja, što se onda prenosi na sve liturgijske tekstove ove nedjelje, govore o Isusovom poučavanju svojih učenika u temeljnu istinu njegovog poslanja - o svojoj žrtvi na križu za spasenje ljudi.
Takvo nešto učenicu su najmanje očekivali, Isus ih je iznenadio i zbunio. Petar je nekako ostao pribran i ispovjedio vjeru u Isusa kao Mesiju, Božjeg pomazanika i poslanika. Isus im je najavio Božju nakanu ostvarenja Izaijinog proroštva o sluzi Jahvinom koji će biti ponižen, odbačen i neshvaćen. To je i kod Petra narušilo očekivanu sliku o Spasitelju. Bog je tražio od učenika, ali to isto traži i od nas danas, da ne odvraćamo pogled s objavljenog Mesije. Svoj pogled trebamo zadržati usmjeren na Kalvariju. Sve ovo vrijeme križ nam postavlja temeljna pitanja. Križ uključuje ljubav prema bližnjima i usmjeren pogled prema potrebnima. Poziva nas na nasljedovanje, na odricanje od vlastitih želja i prohtjeva te na prihvaćanje žrtve.
Apostol Jakov nas u svojoj poslanici poziva na svjedočenje Boga u svojim djelima ljubavi, a da izbrišemo sliku Boga koju smo izgradili po vlastitoj mjeri. Trebamo prihvatiti Boga kojeg nam je Krist objavio. Na nedjeljnom euharistijskom slavlju okupljena zajednica svjedoči pripadnost Bogu, stvara zajedništvo s njim i s ljudima te učvršćuje zauzetost za bližnje potičući nas na molitvu. Jedinstvo i zajedništvo vjernika očituje se pružanjem ruke jednih drugima prije pričesti. Tako pokazujemo spremnost na pomaganje, uzajamnost i zauzimanje za potrebne. Tako svoj pogled zadržavamo usmjeren prema problemima bližnjih, a ne odvraćamo ga u nekom svojem smjeru.
Isus nas ukorom Petru želi poučiti da ne smijemo nametati svoje planove i očekivanja nego moramo prihvatiti načelo križa, koje traži promjene u našem srcu te svoju vjeru pokazujemo djelima ljubavi i dobrote. Istina, Isusov put nije privlačan za zemaljske oči jer tu nas mogu snaći izrugivanja, neshvaćanje, odbačenost. Unatoč svemu tome moramo sa sigurnošću hodati njegovim putem uvjereni da je taj put jedini koji vodi ka spasenju. Taj cilj svakog iskrenog i pravog vjernika postiže se tako da u cjelosti prihvatimo taj put i nasljedujemo Krista. Na tom putu vrebaju razne opasnosti po kojima se čovjek izgubi ili hoda u začaranom krugu pa ostaje samo putnik bez jasnog cilja te prestaje biti Kristov nasljedovatelj.
Molimo danas za snagu i milost da odricanjima i zauzimanjima za dobro u korist naših bližnjih, putujemo do vječnosti te po podnesenim žrtvama i djelima ljubavi zaslužimo živjeti radost u zajedništvu s Bogom Stvoriteljem.
Vladimir Cesar
