25. nedjelja kroz godinu A
Sve ima cijenu?
U vrijeme kada se u našim vinogradima odvijaju najljepši poslovi jer težački žuljevi dobivaju smisao, evanđelje nas poziva na preispitivanje naših zaključaka. Teško da bi netko pomislio, slušajući Isusovu priču s neočekivanim raspletom o radnicima u vinogradu, da će vlasnik jednako nagraditi one koji su tu od jutra, kao i one koji su došli samo posljednji sat, no baš je u tome poanta. Nezadovoljstvo onih koji su radili cijeli dan potaknuto je izjednačavanjem svih radnika, bez obzira koliko su dugo radili. Domaćin im je dao istu plaću. Nepravedno?
Ne! Nego običnu pravednost on nadograđuje nečim još dostojanstvenijim. To otkriva njegov odgovor onima koji su, pošteno, primili koliko su se dogovorili, ali im je bilo krivo što su i drugi dobili jednako. Njima kaže: „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ Dobrota je više od pravednosti.
Danas se sve promatra kroz zaradu. Hoću li biti na dobitku? Koliko će koštati? Hoće li mi donijeti korist? Sve se vrti oko cijene. No samo jedan pogled na cijenu koju je Krist platio za naše živote pita nas imamo li pravo mrmljati. Posebno u kontekstu one poznate slike u kojoj Isus Oca predstavlja kao vinogradara, a za sebe kaže da je trs. Tu je prispodobu izrekao neposredno prije svoje muke, kada mu je itekako blizak krvav znoj getsemanske noći i žuljevi Velikoga petka. Nađemo li se u napasti gunđanja, dovoljno je stati pred križ. Hoćemo li i tu imati hrabrosti žaliti se na težinu svog služenja? Pogledajmo križ dok se pitamo o vrijednosti svojih napora. Isus nije pitao koliko to košta.
Ljudi svoje služenje gledaju kroz cijenu. I zaboravljaju kako se oni koji su mnogo prije nas došli na posao u iste te naše vinograde nisu žalili ni na težinu ni na plaću, niti su gunđali što je mejaš dobio više, nego su posao zaključivali riječima: „Bogu fala! Sveti križ prekriži delo i težake! Daj Bog z neba rosu, zemljici ploda, težakam dobro i povoljno zdravlje!“ Nisu stavljali zaradu i kompleks jala ispred blagoslova rada.
Tko ne zavoli svoj posao, koji god radio, što mu je plaća? Gunđanje i mrzovolja. Ubiranje plodova posvemašnjeg nezadovoljstva koje ne može nadoknaditi ni najveća plaća na svijetu. A tko svoj posao zavoli i u njemu otkrije Božji poziv na služenje, na svetost žrtve, na pouku o skromnosti i zahvalnosti, onda to više nije pitanje plaće jer možda mnogo toga ima, ali ljubav nema cijenu.
Zato tu uopće nije pitanje tko je koliko zaslužio, nego svjesnosti da postoje stvari koje se ne mogu platiti. Takva je Božja dobrota, njegova strpljiva ljubav u kojoj on do zadnjeg časa ne prestaje dolaziti na trgove naših besposličarenja i nuditi nam smisao koji je već plaćen cijenom neprocjenjivom – žuljevima i krvlju Božjega Sina.
vlč. Ivica Cujzek
U vrijeme kada se u našim vinogradima odvijaju najljepši poslovi jer težački žuljevi dobivaju smisao, evanđelje nas poziva na preispitivanje naših zaključaka. Teško da bi netko pomislio, slušajući Isusovu priču s neočekivanim raspletom o radnicima u vinogradu, da će vlasnik jednako nagraditi one koji su tu od jutra, kao i one koji su došli samo posljednji sat, no baš je u tome poanta. Nezadovoljstvo onih koji su radili cijeli dan potaknuto je izjednačavanjem svih radnika, bez obzira koliko su dugo radili. Domaćin im je dao istu plaću. Nepravedno?
Ne! Nego običnu pravednost on nadograđuje nečim još dostojanstvenijim. To otkriva njegov odgovor onima koji su, pošteno, primili koliko su se dogovorili, ali im je bilo krivo što su i drugi dobili jednako. Njima kaže: „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ Dobrota je više od pravednosti.
Danas se sve promatra kroz zaradu. Hoću li biti na dobitku? Koliko će koštati? Hoće li mi donijeti korist? Sve se vrti oko cijene. No samo jedan pogled na cijenu koju je Krist platio za naše živote pita nas imamo li pravo mrmljati. Posebno u kontekstu one poznate slike u kojoj Isus Oca predstavlja kao vinogradara, a za sebe kaže da je trs. Tu je prispodobu izrekao neposredno prije svoje muke, kada mu je itekako blizak krvav znoj getsemanske noći i žuljevi Velikoga petka. Nađemo li se u napasti gunđanja, dovoljno je stati pred križ. Hoćemo li i tu imati hrabrosti žaliti se na težinu svog služenja? Pogledajmo križ dok se pitamo o vrijednosti svojih napora. Isus nije pitao koliko to košta.
Ljudi svoje služenje gledaju kroz cijenu. I zaboravljaju kako se oni koji su mnogo prije nas došli na posao u iste te naše vinograde nisu žalili ni na težinu ni na plaću, niti su gunđali što je mejaš dobio više, nego su posao zaključivali riječima: „Bogu fala! Sveti križ prekriži delo i težake! Daj Bog z neba rosu, zemljici ploda, težakam dobro i povoljno zdravlje!“ Nisu stavljali zaradu i kompleks jala ispred blagoslova rada.
Tko ne zavoli svoj posao, koji god radio, što mu je plaća? Gunđanje i mrzovolja. Ubiranje plodova posvemašnjeg nezadovoljstva koje ne može nadoknaditi ni najveća plaća na svijetu. A tko svoj posao zavoli i u njemu otkrije Božji poziv na služenje, na svetost žrtve, na pouku o skromnosti i zahvalnosti, onda to više nije pitanje plaće jer možda mnogo toga ima, ali ljubav nema cijenu.
Zato tu uopće nije pitanje tko je koliko zaslužio, nego svjesnosti da postoje stvari koje se ne mogu platiti. Takva je Božja dobrota, njegova strpljiva ljubav u kojoj on do zadnjeg časa ne prestaje dolaziti na trgove naših besposličarenja i nuditi nam smisao koji je već plaćen cijenom neprocjenjivom – žuljevima i krvlju Božjega Sina.
vlč. Ivica Cujzek
