25. nedjelja kroz godinu C
Imaš kunu?
Što u jednome danu znači jedna sekunda? Sitnica. Što u trgovini vrijedi jedna kuna? U moru jedna slana kapljica ili mrvica kruha ostala na stolu? Sve su to sitnice. No kada bismo se, na primjer, zapitali što znači jedna sekunda u kojoj smo izbjegli nesreću, jedna kuna kada fali za kruh ili za lijek, što znači mrvica euharistijskoga kruha, zasigurno bismo promijenili mišljenje o sitnicama.
Jedna riječ u bezbroj izgovorenih, jedan čovjek u milijardama ljudi možda ne predstavljaju ništa više od malenkosti, ali kada je to netko naš i kada nas prene pomisao da samo jedna sekunda može zauvijek utišati svaku njegovu riječ, onda to više nije samo sitnica, a u tom pogledu jedna slana kapljica sigurno nije više samo mala, beznačajna stvar.
Tu promjenu gledišta osvješćuje nam Gospodin kada kaže: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.“ Prilika je to da ispitamo vlastiti odnos prema malim stvarima i promislimo koliko mi cijenimo sitnice od kojih se sastoje naše svakodnevice.
Njihovu veličinu duhovito dočarava šala u kojoj Zagorec dolazi pred Boga s pitanjem: „Božek dragi, kaj je za tebe jedna sekunda?“ Bog mu odgovori: „Milijarde sekundi.“ Zagorec će opet: „Pa kuliko onda tebi vredi jedna kuna?“ Bog kaže: „Milijarde kuna!“ Zagorec se zamisli pa reče: „Božek moj, moreš onda ti meni dati kunu?“ A Bog će mu: „Ajd' se strpi sekundu.“
Bogu ništa nije malo i beznačajno, njemu ništa nije sitnica. Svaka naša riječ, svaki trenutak posvećenog vremena, svaka kaplja znoja da zaradimo tu jednu kunu, svako odricanje da ju s potrebitim podijelimo, sve te „sitnice“ Bogu su najvažnije stvari na svijetu zato što na svakog čovjeka on gleda pogledom u kojem je to netko njegov, netko koga nipošto ne želi izgubiti.
Ništa veliko u životu ne postoji bez niza sitnica spojenih zajedno. Ključno je to: spojenih zajedno. Poznata je priča kako je otac na samrti okupio sedmoricu sinova. Svakome je dao jedan štap koji je trebalo slomiti. Svi su to s lakoćom uspjeli, no tada je otac štapove zavezao zajedno. Shvatili su poruku i ponosili se očevom mudrošću jer nitko kome su nudili nije uspio njihove štapove slomiti, sve dok jedan čovjek nije razvezao špagu. Tada su shvatili da snaga nije u štapovima, nego u špagi koja ih drži skupa.
I mi se često osjećamo poput sitnih i slabih štapova. Mnogo nas toga u svijetu lomi, ali dok god je naša „špaga“ Isus Krist, neslomljiva je snaga našega zajedništva. Zato, po uzoru na njegovu vjernost, nemojmo se ni mi oglušiti kada nas netko pita: Imaš sekundu? Imaš kunu? Ponekad su nekome to sitnice, ali onda shvatimo da one čine sve naše vrijeme, sve naše bogatstvo, svu radost i sav naš život.
Vlč. Ivica Cujzek
Što u jednome danu znači jedna sekunda? Sitnica. Što u trgovini vrijedi jedna kuna? U moru jedna slana kapljica ili mrvica kruha ostala na stolu? Sve su to sitnice. No kada bismo se, na primjer, zapitali što znači jedna sekunda u kojoj smo izbjegli nesreću, jedna kuna kada fali za kruh ili za lijek, što znači mrvica euharistijskoga kruha, zasigurno bismo promijenili mišljenje o sitnicama.
Jedna riječ u bezbroj izgovorenih, jedan čovjek u milijardama ljudi možda ne predstavljaju ništa više od malenkosti, ali kada je to netko naš i kada nas prene pomisao da samo jedna sekunda može zauvijek utišati svaku njegovu riječ, onda to više nije samo sitnica, a u tom pogledu jedna slana kapljica sigurno nije više samo mala, beznačajna stvar.
Tu promjenu gledišta osvješćuje nam Gospodin kada kaže: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.“ Prilika je to da ispitamo vlastiti odnos prema malim stvarima i promislimo koliko mi cijenimo sitnice od kojih se sastoje naše svakodnevice.
Njihovu veličinu duhovito dočarava šala u kojoj Zagorec dolazi pred Boga s pitanjem: „Božek dragi, kaj je za tebe jedna sekunda?“ Bog mu odgovori: „Milijarde sekundi.“ Zagorec će opet: „Pa kuliko onda tebi vredi jedna kuna?“ Bog kaže: „Milijarde kuna!“ Zagorec se zamisli pa reče: „Božek moj, moreš onda ti meni dati kunu?“ A Bog će mu: „Ajd' se strpi sekundu.“
Bogu ništa nije malo i beznačajno, njemu ništa nije sitnica. Svaka naša riječ, svaki trenutak posvećenog vremena, svaka kaplja znoja da zaradimo tu jednu kunu, svako odricanje da ju s potrebitim podijelimo, sve te „sitnice“ Bogu su najvažnije stvari na svijetu zato što na svakog čovjeka on gleda pogledom u kojem je to netko njegov, netko koga nipošto ne želi izgubiti.
Ništa veliko u životu ne postoji bez niza sitnica spojenih zajedno. Ključno je to: spojenih zajedno. Poznata je priča kako je otac na samrti okupio sedmoricu sinova. Svakome je dao jedan štap koji je trebalo slomiti. Svi su to s lakoćom uspjeli, no tada je otac štapove zavezao zajedno. Shvatili su poruku i ponosili se očevom mudrošću jer nitko kome su nudili nije uspio njihove štapove slomiti, sve dok jedan čovjek nije razvezao špagu. Tada su shvatili da snaga nije u štapovima, nego u špagi koja ih drži skupa.
I mi se često osjećamo poput sitnih i slabih štapova. Mnogo nas toga u svijetu lomi, ali dok god je naša „špaga“ Isus Krist, neslomljiva je snaga našega zajedništva. Zato, po uzoru na njegovu vjernost, nemojmo se ni mi oglušiti kada nas netko pita: Imaš sekundu? Imaš kunu? Ponekad su nekome to sitnice, ali onda shvatimo da one čine sve naše vrijeme, sve naše bogatstvo, svu radost i sav naš život.
Vlč. Ivica Cujzek
