27. nedjelja kroz godinu B
I DVOJE NJIH BIT ĆE JEDNO TIJELO! (Mt 10, 2-16)
Isus nas ove nedjelje, po pročitanoj Božjoj riječi, vraća u početke stvaranja kako bi nam objavio, ili bolje rečeno, kako bi nas podsjetio na prvotni Božji plan s čovjekom. Božja volja i težnja jest da muškarac i žena žive jedno za drugo, da jedno drugome budu bliski, da njihova veza ljubavi ostane nerazdružena. Farizeji svoje pitanje Isusu o dopuštenosti rastave braka zadržavaju i temelje na starozavjetnim propisima i odredbama koji su više štitili brak kao ugovor s obvezama i pravima supružnika te zaštitom njihove imovine. Isus nadilazi te materijalne argumente i samo proširuje obveze usmjeravajući čitavu stvar na početke Božjeg plana spasenja. Poziva na poštivanje dostojanstva osoba kao i na odgovornost i ozbiljnost ljubavi kojom je dvoje ljudi započelo brak. Bori se protiv sebičnosti, omalovažavanja i ponižavanja osobe. U ono vrijeme ugroženije su bile žene jer ih je muž mogao otpustiti iz jednostavnih svakodnevnih nesuglasica pa do postupaka koji su kršili moralne vrednote. Isus od bračnih partnera traži vjernost utemeljenu na sklopljenom savezu ljubavi i slobodne privole, a ne zbog zakonskih obveza koje iz toga slijede te materijalnih interesa.
Činjenica je da s vremenom možda veza u braku može oslabiti, da razni problemi mogu utjecati na nezadovoljstvo i pokušaj odvajanja. To ne znači da se treba stati, razdvojiti se i sve izgrađeno porušiti. Isus poziva na uvijek novi početak. Zar nije slična situacija i u našem duhovnom životu? U svom odnosu prema Bogu često se grijehom udaljavamo i pokušavamo tražiti put bez njegove pomoći i blizine. Bog se zato nikada nije umorio tražiti čovjeka, nije se predao i odustao nego strpljivo čeka poput milosrdnog oca. Poziva nas, opraštajući nam prijestupe, na obraćenje i povratak k izvoru sreće, mira i blagostanja. Zato nam je po utjelovljenju i poslao svojega Sina želeći se potpuno približiti svakom čovjeku i ponuditi novi savez prijateljstva.
Svjedoci smo danas kako ljudi oskudijevaju u ljubavi pa možemo reći da je taj manjak ljubavi siromaštvo modernog društva. Ljubav i vjernost bračnih partnera ne nastaju niti se održavaju sami od sebe. Treba ih njegovati nježno i brižno, davati im sve potrebno – baš poput biljaka, koje trebaju kišu, sunce, svjetlost, tamu i vjetar. Međusobno nepovjerenje, nevjera, sebičnost i neodgovornost su problemi koji izravno ugrožavaju kršćansku obitelj, a samim time i društvo općenito. Raspadanje obitelji često najviše ugrožava djecu jer ona ostaju nekako povezana s oba roditelja, a žive odvojeno. Ona trebaju oba roditelja uvijek i sada, a ne za vikend ili povremeno na jedno poslijepodne …
Stoga nam Isus i stavlja dijete u središte. Djeca žive od povjerenja i uvijek su spremna biti vođena kroz život jer imaju prirodan osjećaj ovisnosti o drugoj osobi i želju za nasljedovanjem uzora. Na nama je koga ćemo si uzeti kao uzor, kome ćemo se dati voditi i koga ćemo nasljedovati! Propitajmo se ovih dana kakvo je dijete u nama!
Isus nas ove nedjelje, po pročitanoj Božjoj riječi, vraća u početke stvaranja kako bi nam objavio, ili bolje rečeno, kako bi nas podsjetio na prvotni Božji plan s čovjekom. Božja volja i težnja jest da muškarac i žena žive jedno za drugo, da jedno drugome budu bliski, da njihova veza ljubavi ostane nerazdružena. Farizeji svoje pitanje Isusu o dopuštenosti rastave braka zadržavaju i temelje na starozavjetnim propisima i odredbama koji su više štitili brak kao ugovor s obvezama i pravima supružnika te zaštitom njihove imovine. Isus nadilazi te materijalne argumente i samo proširuje obveze usmjeravajući čitavu stvar na početke Božjeg plana spasenja. Poziva na poštivanje dostojanstva osoba kao i na odgovornost i ozbiljnost ljubavi kojom je dvoje ljudi započelo brak. Bori se protiv sebičnosti, omalovažavanja i ponižavanja osobe. U ono vrijeme ugroženije su bile žene jer ih je muž mogao otpustiti iz jednostavnih svakodnevnih nesuglasica pa do postupaka koji su kršili moralne vrednote. Isus od bračnih partnera traži vjernost utemeljenu na sklopljenom savezu ljubavi i slobodne privole, a ne zbog zakonskih obveza koje iz toga slijede te materijalnih interesa.
Činjenica je da s vremenom možda veza u braku može oslabiti, da razni problemi mogu utjecati na nezadovoljstvo i pokušaj odvajanja. To ne znači da se treba stati, razdvojiti se i sve izgrađeno porušiti. Isus poziva na uvijek novi početak. Zar nije slična situacija i u našem duhovnom životu? U svom odnosu prema Bogu često se grijehom udaljavamo i pokušavamo tražiti put bez njegove pomoći i blizine. Bog se zato nikada nije umorio tražiti čovjeka, nije se predao i odustao nego strpljivo čeka poput milosrdnog oca. Poziva nas, opraštajući nam prijestupe, na obraćenje i povratak k izvoru sreće, mira i blagostanja. Zato nam je po utjelovljenju i poslao svojega Sina želeći se potpuno približiti svakom čovjeku i ponuditi novi savez prijateljstva.
Svjedoci smo danas kako ljudi oskudijevaju u ljubavi pa možemo reći da je taj manjak ljubavi siromaštvo modernog društva. Ljubav i vjernost bračnih partnera ne nastaju niti se održavaju sami od sebe. Treba ih njegovati nježno i brižno, davati im sve potrebno – baš poput biljaka, koje trebaju kišu, sunce, svjetlost, tamu i vjetar. Međusobno nepovjerenje, nevjera, sebičnost i neodgovornost su problemi koji izravno ugrožavaju kršćansku obitelj, a samim time i društvo općenito. Raspadanje obitelji često najviše ugrožava djecu jer ona ostaju nekako povezana s oba roditelja, a žive odvojeno. Ona trebaju oba roditelja uvijek i sada, a ne za vikend ili povremeno na jedno poslijepodne …
Stoga nam Isus i stavlja dijete u središte. Djeca žive od povjerenja i uvijek su spremna biti vođena kroz život jer imaju prirodan osjećaj ovisnosti o drugoj osobi i želju za nasljedovanjem uzora. Na nama je koga ćemo si uzeti kao uzor, kome ćemo se dati voditi i koga ćemo nasljedovati! Propitajmo se ovih dana kakvo je dijete u nama!
Vladimir Cesar
