29. nedjelja kroz godinu B
Loptanje pod obručima
Svojim učenicima Isus je jednom prilikom rekao da ne znaju što ištu, a nisu im molitve bile daleko od naših. Znamo li mi što tražimo? Problem nije u čežnji koja je zaokupila misli Zebedejevih sinova jer i sam Gospodin kaže neka tražimo najprije njegovo kraljevstvo, dakle njegovu blizinu, dioništvo u njegovoj pobjedi. Zašto onda nije blagonaklono gledao na težnju apostola da budu njemu najbliže?
Zato što cilj ne opravdava sredstva i nije sve dozvoljeno u ljubavi i ratu. Jesnim izrazima ovih uzrečica ljudi znaju tepati svojoj savjesti, ublažiti crvenu boju lampice koja se pali jer nešto nije dobro, jer su, košarkaškim žargonom, dosuđeni krivi koraci.
Kada se prekorači granica dopuštenog, radost postaje slabost loptanja pod obručima jer u životu, kao i u sportu, nitko ne igra sam i ne može pisati privatna pravila. Jakov i Ivan u tom smislu napravili su i tehničku i osobnu pogrešku.
Na borilištu stvarnosti savjest kao najpravedniji sudac kazuje da i nebo ima obruč, a put do njega ima propisana načela. Preko reda i tuđih leđa, preko veze i poznanstva, laktarenjem, zaslužiti se može samo prekršaj. Zlorabljenje i manipuliranje tuđom dobrotom ne vodi do ruba raja. Neki će takve pokušaje nazvati kulturom napretka, isticati to kao sposobnost, snalažljivost, ambicioznost i upornost, a one koji drže do poštenja i ne stide se kršćanskih principa, proglasit će naivnima i gubitnicima i ostaviti ih da griju klupu. I neka, jer kršćanin se niti ne bori za tronove svijeta niti ne ište njegove utješne nagrade!
Nezahvalno je zanimanje suca jer on mora reći kada nešto nije ferplej. Interesantno, još nisam čuo da bi itko zagovarao oportunizam, korupciju, nepoštenje, protupropisno privilegiranje, a opet, tako se često sve to objeručke prihvaća dok je na ponudi. Faul! Dupla greška – pogrešno vođenje, dragi čitatelji! Ne može se tako pod obruč neba, zagovarajući jedno, a s obje ruke čineći drugo. Častohlepno posjedovanje lopte ili pozicioniranje pod košem. Opet faul! A koliko tek niskih udaraca, i konkurentima i suradnicima. Koliko je ljudi dotučeno jer se „oni koji se smatraju vladarima i velikaši“ loptaju njihovim životima, i to često unutar linija koje se zovu službe, gdje igraju ljudi koji se zovu službenicima.
To je zaboljelo Isusa čiji je temeljni poziv i stav služenje. Zato što smo odgovorni za ispunjenje njegove riječi: „Nije tako među vama!“ ne gledajmo tko zabija koš, nego tko poslužuje i pazimo na crvenu lampicu savjesti kako se ne bismo crvenili dok se na semaforu života oglasi sirena za kraj utakmice. Neka se naše loptanje pod nebom udalji od slabosti rivalstva i ispuni u radosti služenja da zaslužimo biti dionici Kristove slave na terenu vječnosti!
Vlč. Ivica Cujzek
Svojim učenicima Isus je jednom prilikom rekao da ne znaju što ištu, a nisu im molitve bile daleko od naših. Znamo li mi što tražimo? Problem nije u čežnji koja je zaokupila misli Zebedejevih sinova jer i sam Gospodin kaže neka tražimo najprije njegovo kraljevstvo, dakle njegovu blizinu, dioništvo u njegovoj pobjedi. Zašto onda nije blagonaklono gledao na težnju apostola da budu njemu najbliže?
Zato što cilj ne opravdava sredstva i nije sve dozvoljeno u ljubavi i ratu. Jesnim izrazima ovih uzrečica ljudi znaju tepati svojoj savjesti, ublažiti crvenu boju lampice koja se pali jer nešto nije dobro, jer su, košarkaškim žargonom, dosuđeni krivi koraci.
Kada se prekorači granica dopuštenog, radost postaje slabost loptanja pod obručima jer u životu, kao i u sportu, nitko ne igra sam i ne može pisati privatna pravila. Jakov i Ivan u tom smislu napravili su i tehničku i osobnu pogrešku.
Na borilištu stvarnosti savjest kao najpravedniji sudac kazuje da i nebo ima obruč, a put do njega ima propisana načela. Preko reda i tuđih leđa, preko veze i poznanstva, laktarenjem, zaslužiti se može samo prekršaj. Zlorabljenje i manipuliranje tuđom dobrotom ne vodi do ruba raja. Neki će takve pokušaje nazvati kulturom napretka, isticati to kao sposobnost, snalažljivost, ambicioznost i upornost, a one koji drže do poštenja i ne stide se kršćanskih principa, proglasit će naivnima i gubitnicima i ostaviti ih da griju klupu. I neka, jer kršćanin se niti ne bori za tronove svijeta niti ne ište njegove utješne nagrade!
Nezahvalno je zanimanje suca jer on mora reći kada nešto nije ferplej. Interesantno, još nisam čuo da bi itko zagovarao oportunizam, korupciju, nepoštenje, protupropisno privilegiranje, a opet, tako se često sve to objeručke prihvaća dok je na ponudi. Faul! Dupla greška – pogrešno vođenje, dragi čitatelji! Ne može se tako pod obruč neba, zagovarajući jedno, a s obje ruke čineći drugo. Častohlepno posjedovanje lopte ili pozicioniranje pod košem. Opet faul! A koliko tek niskih udaraca, i konkurentima i suradnicima. Koliko je ljudi dotučeno jer se „oni koji se smatraju vladarima i velikaši“ loptaju njihovim životima, i to često unutar linija koje se zovu službe, gdje igraju ljudi koji se zovu službenicima.
To je zaboljelo Isusa čiji je temeljni poziv i stav služenje. Zato što smo odgovorni za ispunjenje njegove riječi: „Nije tako među vama!“ ne gledajmo tko zabija koš, nego tko poslužuje i pazimo na crvenu lampicu savjesti kako se ne bismo crvenili dok se na semaforu života oglasi sirena za kraj utakmice. Neka se naše loptanje pod nebom udalji od slabosti rivalstva i ispuni u radosti služenja da zaslužimo biti dionici Kristove slave na terenu vječnosti!
Vlč. Ivica Cujzek
