3. korizmena nedjelja A
Gdje je ženi mjesto
Lijep je običaj u mnogim domovima da svaki član ima svoje mjesto za obiteljskim stolom, a još je ljepše kada se s objedom čeka dok svi ne budu na svojim mjestima. I u mnogim crkvama vjernici imaju svoje mjesto za euharistijskim stolom. Sjećam se jedne bake koja je uvijek vrlo rano dolazila na misu da joj netko ne bi zauzeo mjesto. Jednoga dana njezino je mjesto ostalo prazno. Misa je započela, ali mnogi su se pogledi zaustavljali na tom klecalu. Iako je sve išlo svojim tijekom, ništa više nije bilo isto! Baka je otišla samozatajno, kako je i živjela, a njeno blago lice ostalo je nezamjenjivo.
Siguran sam da to nije priča samo iz moje, nego iz svake župe. Mnogi se sjećaju kako se nekad u crkvi i čuvalo mjesto za nekoga tko treba doći te pamte lica onih žena i muževa koji su neumorno služili na zemlji, koji nam sada revno čuvaju mjesto u nebu.
Na osobit način to nam govori da u Crkvi nema povlaštenih i počasnih mjesta. Svako mjesto neizmjerno je važno, svaka osoba, čak i ona koja nije „na mjestu“, jednako je vrijedna u Božjim očima, bez obzira na ulogu, zasluge i položaj, status ili popularnost, titule, postignuća... Nenadmašivo je to izrazio fra Bonaventura Duda: „Svi smo mi pred Bogom mali. A jednom, u nebu, saznat ćemo da je među nama bilo i velikih. Sva sreća da mi njima nećemo tada biti zavidni, a oni nas neće gledati s visine.“
Ponekad čujemo kako se danas s negativnim tonom govori o položaju žena u Katoličkoj Crkvi, što je gotovo uvijek posljedica nerazumijevanja i brkanja duhovnosti s religioznošću. Uloga žena kao navjestiteljica ne može se umanjiti, što dokazuje i evanđelje. Sjetimo se da su žene ostale blizu Gospodina i na Golgoti kad su se apostoli uplašili i da su upravo one prve svjedokinje uskrsnuća! Zato je bespredmetno raspravljati o njihovoj ulozi i značaju u Crkvi.
U ulomku nedjelje koja je najbliže Međunarodnom danu žena, slušamo Isusov razgovor sa Samarijankom, ženom koja u očima suvremenika nije bila dostojna i za koju nije bilo mjesta na Jakovljevu zdencu u uobičajeno doba dana kada i drugi tamo zahvaćaju vodu. A Krist se upravo njoj objavljuje i povjerava tako važne spoznaje i poslanje!
U prilog tome da zadaća žena ni u kom pogledu nije sporedna, najočitije govori to što evanđelje počinje hrabrim pristankom jedne jake žene, Božje Majke, a njezinu misiju roditeljice radosne vijesti, odgajateljice u vjeri, nadi i ljubavi, danas utjelovljuje Crkva.
Crkva je majka koja daje život vjere u krštenju i odgaja za krepostan život u Duhu Božjem. U njoj uloga žena nipošto nije manje važna od uloge muškaraca! Jednaka je, ali drugačija, i u svojoj dragocjenosti vrijedna mjesta u središtu našega poštovanja i u srcu naše zahvalnosti.
vlč. Ivica Cujzek
Lijep je običaj u mnogim domovima da svaki član ima svoje mjesto za obiteljskim stolom, a još je ljepše kada se s objedom čeka dok svi ne budu na svojim mjestima. I u mnogim crkvama vjernici imaju svoje mjesto za euharistijskim stolom. Sjećam se jedne bake koja je uvijek vrlo rano dolazila na misu da joj netko ne bi zauzeo mjesto. Jednoga dana njezino je mjesto ostalo prazno. Misa je započela, ali mnogi su se pogledi zaustavljali na tom klecalu. Iako je sve išlo svojim tijekom, ništa više nije bilo isto! Baka je otišla samozatajno, kako je i živjela, a njeno blago lice ostalo je nezamjenjivo.
Siguran sam da to nije priča samo iz moje, nego iz svake župe. Mnogi se sjećaju kako se nekad u crkvi i čuvalo mjesto za nekoga tko treba doći te pamte lica onih žena i muževa koji su neumorno služili na zemlji, koji nam sada revno čuvaju mjesto u nebu.
Na osobit način to nam govori da u Crkvi nema povlaštenih i počasnih mjesta. Svako mjesto neizmjerno je važno, svaka osoba, čak i ona koja nije „na mjestu“, jednako je vrijedna u Božjim očima, bez obzira na ulogu, zasluge i položaj, status ili popularnost, titule, postignuća... Nenadmašivo je to izrazio fra Bonaventura Duda: „Svi smo mi pred Bogom mali. A jednom, u nebu, saznat ćemo da je među nama bilo i velikih. Sva sreća da mi njima nećemo tada biti zavidni, a oni nas neće gledati s visine.“
Ponekad čujemo kako se danas s negativnim tonom govori o položaju žena u Katoličkoj Crkvi, što je gotovo uvijek posljedica nerazumijevanja i brkanja duhovnosti s religioznošću. Uloga žena kao navjestiteljica ne može se umanjiti, što dokazuje i evanđelje. Sjetimo se da su žene ostale blizu Gospodina i na Golgoti kad su se apostoli uplašili i da su upravo one prve svjedokinje uskrsnuća! Zato je bespredmetno raspravljati o njihovoj ulozi i značaju u Crkvi.
U ulomku nedjelje koja je najbliže Međunarodnom danu žena, slušamo Isusov razgovor sa Samarijankom, ženom koja u očima suvremenika nije bila dostojna i za koju nije bilo mjesta na Jakovljevu zdencu u uobičajeno doba dana kada i drugi tamo zahvaćaju vodu. A Krist se upravo njoj objavljuje i povjerava tako važne spoznaje i poslanje!
U prilog tome da zadaća žena ni u kom pogledu nije sporedna, najočitije govori to što evanđelje počinje hrabrim pristankom jedne jake žene, Božje Majke, a njezinu misiju roditeljice radosne vijesti, odgajateljice u vjeri, nadi i ljubavi, danas utjelovljuje Crkva.
Crkva je majka koja daje život vjere u krštenju i odgaja za krepostan život u Duhu Božjem. U njoj uloga žena nipošto nije manje važna od uloge muškaraca! Jednaka je, ali drugačija, i u svojoj dragocjenosti vrijedna mjesta u središtu našega poštovanja i u srcu naše zahvalnosti.
vlč. Ivica Cujzek
