3. korizmena nedjelja B
Znaju se granice
Evanđelje treće korizmene nedjelje prikazuje Isusa koji se naljutio kao ni u jednoj drugoj situaciji, toliko da je prevrtao stolove, a povrijedio ga je trgovački odnos prema svetinjama. Što to znači i kakve ima veze s nama danas?
Tada je dolazak u hram bio označen prodavačima životinja i mjenjačima novca. Danas na ulazu u crkvu možemo vidjeti oznake precrtanih mobitela, nedolične odjeće ili sladoleda. Poštuje li se bar to? Fotografiranje na misi, pričanje, pa i tračanje, kašnjenje, nerazumijevanje kome se treba pokloniti i zašto, nesudjelovanje u pjevanju, nelagoda zbog tišine i manjak kulture slušanja, okretanje očima itd. Nebitne sitnice? Ali one pokazuju koliko nam je stalo i jesmo li dorasli tome čemu pristupamo.
Osim zbog nekulture ponašanja, Isus bi se mogao naljutiti i zbog iščeznuća strpljenja i vjernosti. U Jeruzalem on dolazi uoči velikog blagdana. Promatrajući naše društvo kada se približava neki važan dan, čovjek bi najradije pobjegao nekamo da ne gleda kako komercijalizacija nagrđuje i materijalizam razara svetost prilaženja nečemu posebnom. Nema Isus ništa protiv običaja, ali ako se zbog njih izgubi pravi smisao priprave za nešto važno, onda smo prekardašili.
Ljudi danas više nemaju strpljenja čekati i odricati se. Primjerice, mladić i djevojka unaprijed žive zajedno. Nebitna stvar? Ali kada dođe dan vjenčanja, više nema posebnosti, potroši se čežnja, sve je po starom, a vjernost postaje nostalgična iluzija koja više nije prioritet jer je zastarjela. Nije li to jedan od glavnih uzroka tolikih razorenih obitelji? Ljudi su izgubili strpljivost i postali gotovani koji bez grižnje savjesti odbacuju i bez srama uzimaju sve što god i kad god požele bez da se za to potrude.
To Isusu smeta, kao i umišljenost koju otkrivamo u reakciji Židova koji ga pitaju o njegovim ovlastima. Pričinjaju nam se nebitni takvi uglednici kojima nitko nije ravan i svi drugi trebaju im povlađivati i polagati račune.
Nebitna sitnica po sitnica voda je na mlin neprijatelja ljudskih duša kojemu je cilj obmanuti čovjeka, naviknuti ga na malo po malo prelaženje granica, uvjeriti ga da ništa nije važno jer onda je njegovim vrijednostima lako vladati.
Isusova reakcija govori da je sve važno, a najvažnije, ujedno najdublji razlog njegove žestine, otkrivaju riječi „kuća Oca mojega“ i „revnost za Dom“. Radi se o ljubavi. Isusa povrh svega vrijeđa obeščašćivanje Božje i ljudske ljubavi, iskorištavanje ljudi koji su na Božju sliku stvoreni, nebriga za ljude koji su hram Božjega Duha i tijelo Božjega Sina. Radi se o nama, nas Isus poziva da u svakodnevnim sitnicama obranimo svoje svetinje, podvučemo crtu preko koje ne damo i pokažemo tko i kako našim odlukama vlada.
vlč. Ivica Cujzek
Evanđelje treće korizmene nedjelje prikazuje Isusa koji se naljutio kao ni u jednoj drugoj situaciji, toliko da je prevrtao stolove, a povrijedio ga je trgovački odnos prema svetinjama. Što to znači i kakve ima veze s nama danas?
Tada je dolazak u hram bio označen prodavačima životinja i mjenjačima novca. Danas na ulazu u crkvu možemo vidjeti oznake precrtanih mobitela, nedolične odjeće ili sladoleda. Poštuje li se bar to? Fotografiranje na misi, pričanje, pa i tračanje, kašnjenje, nerazumijevanje kome se treba pokloniti i zašto, nesudjelovanje u pjevanju, nelagoda zbog tišine i manjak kulture slušanja, okretanje očima itd. Nebitne sitnice? Ali one pokazuju koliko nam je stalo i jesmo li dorasli tome čemu pristupamo.
Osim zbog nekulture ponašanja, Isus bi se mogao naljutiti i zbog iščeznuća strpljenja i vjernosti. U Jeruzalem on dolazi uoči velikog blagdana. Promatrajući naše društvo kada se približava neki važan dan, čovjek bi najradije pobjegao nekamo da ne gleda kako komercijalizacija nagrđuje i materijalizam razara svetost prilaženja nečemu posebnom. Nema Isus ništa protiv običaja, ali ako se zbog njih izgubi pravi smisao priprave za nešto važno, onda smo prekardašili.
Ljudi danas više nemaju strpljenja čekati i odricati se. Primjerice, mladić i djevojka unaprijed žive zajedno. Nebitna stvar? Ali kada dođe dan vjenčanja, više nema posebnosti, potroši se čežnja, sve je po starom, a vjernost postaje nostalgična iluzija koja više nije prioritet jer je zastarjela. Nije li to jedan od glavnih uzroka tolikih razorenih obitelji? Ljudi su izgubili strpljivost i postali gotovani koji bez grižnje savjesti odbacuju i bez srama uzimaju sve što god i kad god požele bez da se za to potrude.
To Isusu smeta, kao i umišljenost koju otkrivamo u reakciji Židova koji ga pitaju o njegovim ovlastima. Pričinjaju nam se nebitni takvi uglednici kojima nitko nije ravan i svi drugi trebaju im povlađivati i polagati račune.
Nebitna sitnica po sitnica voda je na mlin neprijatelja ljudskih duša kojemu je cilj obmanuti čovjeka, naviknuti ga na malo po malo prelaženje granica, uvjeriti ga da ništa nije važno jer onda je njegovim vrijednostima lako vladati.
Isusova reakcija govori da je sve važno, a najvažnije, ujedno najdublji razlog njegove žestine, otkrivaju riječi „kuća Oca mojega“ i „revnost za Dom“. Radi se o ljubavi. Isusa povrh svega vrijeđa obeščašćivanje Božje i ljudske ljubavi, iskorištavanje ljudi koji su na Božju sliku stvoreni, nebriga za ljude koji su hram Božjega Duha i tijelo Božjega Sina. Radi se o nama, nas Isus poziva da u svakodnevnim sitnicama obranimo svoje svetinje, podvučemo crtu preko koje ne damo i pokažemo tko i kako našim odlukama vlada.
vlč. Ivica Cujzek
