3. nedjelja došašća A
Gaudete - Radujte se!
Ako svijeće našeg adventskog vijenca prate liturgijske boje došašća onda će ova treća koju palimo u nedjelju biti roze boje dok će ostale tri biti ljubičaste. Treća nedjelja došašća ima i svoj poseban naziv: Gaudete što u prijevodu znači Radujte se! Vrijeme došašća, vrijeme radosnog iščekivanja polako odmiče, a paralelno s njime trebala bi rasti i naša radost.
Kao kad majka iščekuje rođenje svojega djeteta. Kako se približava vrijeme poroda tako raste radosna napetost iščekivanja trenutka njegova rođenja. Sve je već spremno, pripravljeno, cijela obitelj zna da im se uskoro pridružuje novi član, već su mu i ime izabrali, pripremili postelju i mjesto u domu, samo još da se rodi pa da njegova prisutnost u domu postane oku vidljiva. Od vremena kada su svi znali za njega, ali ga nisu poznavali, dolazi vrijeme upoznavanja, radosnog prihvaćanja u dom i život! I ta radost nije tek prolazni trenutak, nova nas osoba svojom prisutnošću u našem životu daruje zauvijek.
Ako smo od prošlog Božića, pritisnuti teretima svagdanjeg života, zaboravili na radost koju nam „Emanuel - Bog s nama“ donosi, krajnje je vrijeme da se prisjetimo, priključimo iščekivanju Crkve. Došašće je vrijeme koje nas želi ohrabriti za naš život jer Bog nam je blizu. Izaija tako kaže:"Pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci" (Iz 35,10).
U evanđelju slušamo o Ivanu Krstitelju u tamnici koji proživljava svojevrsnu životnu krizu. Preispituje sebe i svoje djelovanje: je li ispunio svoj zadatak, je li se prevario, je li u Isusu doista dolazi obećani Mesija? A ono što čini, poruka je ove nedjelje došašća za sve nas: on pita Isusa, šalje svoje učenike Isusu, da ga direktno pitaju: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugog da čekamo?“
Isus ne daje Ivanu izravan odgovor već ga upućuje na proroka Izaiju riječima: „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“ (Mt 11, 5) Suočava ga s djelima u kojima se zrcale riječi kojima se Ivan hranio, na starozavjetne proroke čije je djelovanje i riječi poznavao. Ivan Krstitelj u toj povezanosti s prorocima, u Njegovim djelima, prepoznaje i prihvaća Isusa Spasitelja.
Ivan nam pokazuje što valja činiti, kojim putem valja ići, jer nekad se čini da samo pokušavamo upoznati Isusa i njegovu volju, čitamo knjige o njemu, ali ne odlazimo k Njemu. Govorimo o Njemu, ali ne i Njemu. Ivan nas ohrabruje da idemo Isusu sa svim pitanjima, da ga upoznamo i spoznamo u njegovom Evanđelju, u sakramentima, u živoj zajednici Crkve, u djelotvornoj ljubavi caritasa, u radosti osobe koja se povjerava Bogu i u Njega uzda.
Anita Treščec
Ako svijeće našeg adventskog vijenca prate liturgijske boje došašća onda će ova treća koju palimo u nedjelju biti roze boje dok će ostale tri biti ljubičaste. Treća nedjelja došašća ima i svoj poseban naziv: Gaudete što u prijevodu znači Radujte se! Vrijeme došašća, vrijeme radosnog iščekivanja polako odmiče, a paralelno s njime trebala bi rasti i naša radost.
Kao kad majka iščekuje rođenje svojega djeteta. Kako se približava vrijeme poroda tako raste radosna napetost iščekivanja trenutka njegova rođenja. Sve je već spremno, pripravljeno, cijela obitelj zna da im se uskoro pridružuje novi član, već su mu i ime izabrali, pripremili postelju i mjesto u domu, samo još da se rodi pa da njegova prisutnost u domu postane oku vidljiva. Od vremena kada su svi znali za njega, ali ga nisu poznavali, dolazi vrijeme upoznavanja, radosnog prihvaćanja u dom i život! I ta radost nije tek prolazni trenutak, nova nas osoba svojom prisutnošću u našem životu daruje zauvijek.
Ako smo od prošlog Božića, pritisnuti teretima svagdanjeg života, zaboravili na radost koju nam „Emanuel - Bog s nama“ donosi, krajnje je vrijeme da se prisjetimo, priključimo iščekivanju Crkve. Došašće je vrijeme koje nas želi ohrabriti za naš život jer Bog nam je blizu. Izaija tako kaže:"Pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci" (Iz 35,10).
U evanđelju slušamo o Ivanu Krstitelju u tamnici koji proživljava svojevrsnu životnu krizu. Preispituje sebe i svoje djelovanje: je li ispunio svoj zadatak, je li se prevario, je li u Isusu doista dolazi obećani Mesija? A ono što čini, poruka je ove nedjelje došašća za sve nas: on pita Isusa, šalje svoje učenike Isusu, da ga direktno pitaju: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugog da čekamo?“
Isus ne daje Ivanu izravan odgovor već ga upućuje na proroka Izaiju riječima: „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“ (Mt 11, 5) Suočava ga s djelima u kojima se zrcale riječi kojima se Ivan hranio, na starozavjetne proroke čije je djelovanje i riječi poznavao. Ivan Krstitelj u toj povezanosti s prorocima, u Njegovim djelima, prepoznaje i prihvaća Isusa Spasitelja.
Ivan nam pokazuje što valja činiti, kojim putem valja ići, jer nekad se čini da samo pokušavamo upoznati Isusa i njegovu volju, čitamo knjige o njemu, ali ne odlazimo k Njemu. Govorimo o Njemu, ali ne i Njemu. Ivan nas ohrabruje da idemo Isusu sa svim pitanjima, da ga upoznamo i spoznamo u njegovom Evanđelju, u sakramentima, u živoj zajednici Crkve, u djelotvornoj ljubavi caritasa, u radosti osobe koja se povjerava Bogu i u Njega uzda.
Anita Treščec
