Treću nedjelja došašća liturgija nam donosi kao stanku u ozbiljnosti i pokori na koje nas Crkva inače poziva u ovom vremenu priprave za Kristov dolazak. Ne zato da se opustimo nego da živimo i djelujemo u radosti zbog skorašnjeg silaska Boga u liku djeteta među nas ljude. Taj se dolazak događa postupno, naviješta se po prorocima i pismima.

Prorok Izaija svojim sunarodnjacima u babilonskom progonstvu najavljuje skori povratak u obećanu zemlju. Na taj put oslobođenja i izbavljenja od prognaničkih nevolja krenut će svi bez obzira na zdravstveno stanje, na društveni status. Sve će dobiti novi oblik, priroda će se obnoviti, sve će proklijati i procvasti – uistinu će nastati novo nebo i nova zemlja. Bog će se objaviti kao spasitelj i duše i tijela. Prorok Izaija nas već sada poziva na radost radi budućeg izbavljenja i oslobođenja po Mesijinu dolasku. Činjenica je da se velike stvari događaju polako, nastaju iz sata u sat, iz dana u dan. U mozaiku života važan je svaki kamenčić koji se umeće u kompoziciju da bi na kraju pokazali umjetnikov izričaj.

Psalmist nas poziva da unatoč tjeskoba i nevolja koje nas neminovno snalaze u životu trebamo prepoznati Božju prisutnost u našem životu jer on traži načine kako nam pomoći te nas poziva na suradnju.

U svojoj poslanici Jakov se nadovezuje i upravo govori o temeljnoj kršćanskoj krjeposti – o strpljivosti. Ona se očituje u našem iščekivanju Spasitelja i podnošenju raznih nedaća u radosti za nebeska dobra. Na primjeru zemljoradnika, koji svoje pouzdanje u potpunosti usmjerava na Božje djelovanje u prirodi. On zna da, i kad sve najbolje učini u pripremi zemlje i sijanju sjemena, to nije dovoljno da bi urodilo očekivanim plodovima. Nada da će kiša pravovremeno pasti te zemlja dati da žetva bude obilna, zemljoradniku daje smisao života i snagu za život u optimizmu. Nama vjernicima ovo je pouka da uvijek trebamo biti spremni na Kristov drugi dolazak. No, ne smijemo samo čekati prekriženih ruku s pogledom u nebo! Današnja nas čitanja potiču na svakodnevno izvršavanje svojih obaveza na poslovima koji su stavljeni pred nas.

Isusovim suvremenicima teško je bilo prihvatiti Mesiju kakvog im je on pokazivao svojim riječima i djelima. Toga nisu bili pošteđeni ni njegovi učenici. Danas vidimo da je i Ivan Krstitelj pomalo iznenađen, da ne kažemo razočaran Isusovim javnim djelovanjem među siromašnima, odbačenima, uskraćenima za osnovna ljudska i vjernička prava. Ivan je u svojem kratkom javnom djelovanju bio radikalan pa imamo dojam kao da je i od Mesije očekivao samo nastavak njegovog započetog djela. U svojoj nestrpljivosti kao da je  htio doživjeti potpunu objavu Mesije, jer znao je da mu je kraj života blizu. Isus je često na postavljana pitanja odgovarao indirektno, oslanjajući se na starozavjetna pisma. Tako i danas u odlomku iz  Matejeva evanđelja Ivanovim učenicima odgovara riječima proroka Izaije koje imamo u prvom čitanju. Potiče ih na aktivnost, na razmišljanje i na vlastito iskustvo o njegovim djelima kao bi zaključili je li on uistinu očekivani Mesija. Isus naviješta Boga koji je bliz svim ljudima, a posebno onima koje drugi ne žele vidjeti ni pomoći im u nevolji. On nas danas poziva da se nesebičnom brigom, dobrotom, ljubavlju i postojanošću u brizi za bližnje na neki način približimo, zapravo ugradimo u njihov život. Takvim životom mi se dajemo drugima i spremni smo žrtvovati svoje želje, potrebe i interese za dobro naših bližnjih. U takvom stanju svaki čovjek zahvaćen je kraljevstvom nebeskim, koje će svoju puninu doseći o drugom Kristovom dolasku.

Crkva nas danas na nedjelju Caritasa potiče na ljubav prema bližnjima i potrebnima naše pomoći - da djelima ljubavi pokažemo svoju vjeru.