POZNAJEMO LI KRISTA - ISTINSKU LJUBAV?  (Iv 1,6-8, 19-29)

Proroci su u Starom zavjetu naviještali dolazak Spasitelja i pozivali Izraelce da u Bogu nađu svoj mir. Mi koji znamo da je blizu dan Gospodnji, pripravimo se da spremni dočekamo svjetlo Gospodnje. Bdijmo i molimo da nas ne iznenadi Gospodinov dolazak. Hodajmo radosni njemu u susret. Valja nam vjerovati obećanjima Gospodinovim i pripremati se za njegov drugi dolazak i ostvarenje novog svijeta. Trebamo se ostaviti lažnih sigurnosti, oholosti i samodostatnosti te stvarati novo srce koje će biti otvoreno za potrebe drugih ljudi.

Kad je Ivan Krstitelj naviještao nova vremena, svijet je grnuo k njemu. Govorio je o onome što svi mi očekujemo – o zalaganju, o pravdi, o izvršavanju svojih dužnosti. U današnjem ga evanđelju pitaju o njegovom identitetu. Pitajmo se imamo li hrabrost i odrješitost Ivana Krstitelja u svjedočenju – do te mjere da drugima služimo kao primjer kako bi upoznali Krista? Živimo li i govorimo li tako da drugi na nama izbližega mogu upoznati Krista, da dođu u njegovu blizinu i zavole ga? Da bismo postali takvima prije svega mi Krista trebamo upoznati i prihvatiti kao svog Spasitelja, prijatelja, a ne kao uteg koji nas sputava. Isus je svećeničkim glavarima bio neznanac, onaj kojega je trebalo osuditi. Preispitajmo se ovog adventa poznajemo li uistinu Krista i prihvaćamo li njegove zahtjeve? Jesmo li oduševljeni njegovim zakonima koji u nama stvaraju ljubav i poštovanje?

Sveti Pavao poziva nas na radost i neprestano zahvaljivanje Bogu, koji je Bog mira. Takvi smireni u Bogu pridonosit ćemo radosti i miru kod naših bližnjih. Stoga živimo kao vjernici u nadi prožetoj dubokom i trajnom kršćanskom radošću, unatoč zlim događajima koji nas svakodnevno okružuju! Papa Franjo podsjeća nas da se po Kristu radost i nada uvijek nanovo rađaju u ljudima koji prihvaćaju njegovu ponudu spasenja i tako su oslobođeni zla, grijeha, duhovne praznine i osamljenosti. Hrvatski nas Caritas posebno ove nedjelje poziva na djela ljubavi, da darivanjem oplemenimo svoje odnose s bližnjima, da im vratimo onu istinsku radost za koju su uskraćeni. Tu mislimo prije svega na ljude u potrebi, nevolji, oskudici i tjeskobi. Pomažimo im ne samo darivanjem hrane i novca, nego i našom podrškom, solidarnošću, ohrabrenjem, prijateljstvom, ugodnim iznenađenjem, igrom, pripremanjem veselih događaja. Njihova radost i nas će obogatiti i poticati da ne prestanemo tako živjeti.

Vladimir Cesar