3. nedjelja kroz godinu A
Od a do ž
Veli jedna izreka da svijet staje u stranu kako bi propustio čovjeka koji zna kamo ide. U evanđelju treće nedjelje kroz godinu slušamo kako su apostoli na početku Isusova djelovanja odlučno krenuli za njim, kao i silan svijet, čiji smo dio i mi koji smo u Kristu prepoznali onoga koji zna kamo ide. No ne čini se da nam svijet baš staje u stranu.
Čovjek mnogo nade polaže u ljudske umotvorine koje lijepo izgledaju i zvuče, kao što je sklon sve u životu planirati i kontrolirati. No život mu često poremeti planove. Nije li to iskusio i otac Zebedej koji sigurno nije planirao da će ga sinovi ostaviti u lađi s podrapanim mrežama. Možemo zamisliti kako s njim svoje planove „krpa“ čovjek koji cijeli život mukotrpno radi, a onda ga, dok napokon dođe u mirovinu, zatekne teška bolest. Ili onaj koji doživi tragediju, ostane sam, koji trpi prijevaru ili izdaju, kome se zaredaju životni porazi... koliko je takvih situacija u kojima se jedino s figom u džepu može govoriti kako je sve lijepo i dobro kada se daje sve od sebe, kada je savjest čista i poštuje se red, kada se ide za Kristom. Mnogo toga jest, ali nije sve. Jer postoje i događaji na koje ne možemo utjecati, ali i ljudi koji nisu dobri. Što tada? Kako „zakrpati“ svoj život?
Netko je primijetio da je jedino mjesto na kojemu uspjeh dolazi prije zalaganja rječnik – još jedna ljudska umotvorina u kojoj je sve bez greške u savršen red posloženo. Nema toga u stvarnosti, u kojoj često ništa ne ide po redu. Zato je presudno poznavati Božji red, njegovu abecedu.
Jedna gospođa koja se godinama borila s opakom bolešću u knjizi svojih iskustava napisala je: „Rak ima samo tri slova, a koliko ih imaš ti!?“ To je stav vjernika kada mu životni nered stane na put. Ljudi sastavljaju rječnike, ali Bog je taj koji ima sva slova, koji je „Alfa i Omega“, koji „liječi svaku bolest i nemoć“. On zna da na putu za njim nije uvijek sve perfektno, lako i lijepo; ali je dobro.
Zanimljivo, život je u rječniku ono što dolazi tek na kraju. Ponekad nam se tako i čini, da je život za kojim čeznemo tako daleko, negdje na kraju svega, negdje u nebu, negdje kamo ne možemo ni zaviriti bar da se malo odmorimo i utješimo. No Božja riječ otkriva nam da život vrijedan življenja, pa i trpljenja, dobar život, nije nigdje daleko, nego tu gdje smo mi dobri ljudi, tu gdje se mi za dobro borimo i od njega ne odustajemo.
Od onih koji su od a do ž sve u životu predali Bogu, počevši od apostola, učimo da Božji rječnik ne sadrži riječi: ali, ako, možda, kada i sl., nego poznaje čisto da i čisto ne kao odgovor na poziv: „Hajdete za mnom!“ Ne dajmo se obeshrabriti! Dok smo god na njegovu putu vjerni, nije ni važno što nam se prepriječi jer znamo kamo idemo!
vlč. Ivica Cujzek
Veli jedna izreka da svijet staje u stranu kako bi propustio čovjeka koji zna kamo ide. U evanđelju treće nedjelje kroz godinu slušamo kako su apostoli na početku Isusova djelovanja odlučno krenuli za njim, kao i silan svijet, čiji smo dio i mi koji smo u Kristu prepoznali onoga koji zna kamo ide. No ne čini se da nam svijet baš staje u stranu.
Čovjek mnogo nade polaže u ljudske umotvorine koje lijepo izgledaju i zvuče, kao što je sklon sve u životu planirati i kontrolirati. No život mu često poremeti planove. Nije li to iskusio i otac Zebedej koji sigurno nije planirao da će ga sinovi ostaviti u lađi s podrapanim mrežama. Možemo zamisliti kako s njim svoje planove „krpa“ čovjek koji cijeli život mukotrpno radi, a onda ga, dok napokon dođe u mirovinu, zatekne teška bolest. Ili onaj koji doživi tragediju, ostane sam, koji trpi prijevaru ili izdaju, kome se zaredaju životni porazi... koliko je takvih situacija u kojima se jedino s figom u džepu može govoriti kako je sve lijepo i dobro kada se daje sve od sebe, kada je savjest čista i poštuje se red, kada se ide za Kristom. Mnogo toga jest, ali nije sve. Jer postoje i događaji na koje ne možemo utjecati, ali i ljudi koji nisu dobri. Što tada? Kako „zakrpati“ svoj život?
Netko je primijetio da je jedino mjesto na kojemu uspjeh dolazi prije zalaganja rječnik – još jedna ljudska umotvorina u kojoj je sve bez greške u savršen red posloženo. Nema toga u stvarnosti, u kojoj često ništa ne ide po redu. Zato je presudno poznavati Božji red, njegovu abecedu.
Jedna gospođa koja se godinama borila s opakom bolešću u knjizi svojih iskustava napisala je: „Rak ima samo tri slova, a koliko ih imaš ti!?“ To je stav vjernika kada mu životni nered stane na put. Ljudi sastavljaju rječnike, ali Bog je taj koji ima sva slova, koji je „Alfa i Omega“, koji „liječi svaku bolest i nemoć“. On zna da na putu za njim nije uvijek sve perfektno, lako i lijepo; ali je dobro.
Zanimljivo, život je u rječniku ono što dolazi tek na kraju. Ponekad nam se tako i čini, da je život za kojim čeznemo tako daleko, negdje na kraju svega, negdje u nebu, negdje kamo ne možemo ni zaviriti bar da se malo odmorimo i utješimo. No Božja riječ otkriva nam da život vrijedan življenja, pa i trpljenja, dobar život, nije nigdje daleko, nego tu gdje smo mi dobri ljudi, tu gdje se mi za dobro borimo i od njega ne odustajemo.
Od onih koji su od a do ž sve u životu predali Bogu, počevši od apostola, učimo da Božji rječnik ne sadrži riječi: ali, ako, možda, kada i sl., nego poznaje čisto da i čisto ne kao odgovor na poziv: „Hajdete za mnom!“ Ne dajmo se obeshrabriti! Dok smo god na njegovu putu vjerni, nije ni važno što nam se prepriječi jer znamo kamo idemo!
vlč. Ivica Cujzek
