3. nedjelja kroz godinu A
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana
Treća nedjelja kroz godinu koja je pred nama donosi nam odlomak iz Matejeva evanđelja u kojem čitamo o završetku djelovanja Ivana Krstitelja i upoznajemo prve trenutke javnog djelovanja Isusa Krista. Isusova nastupna propovijed „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ identična je onomu što je propovijedao Ivan Krstitelj označavajući tako kontinuitet i jedinstvo između njega i Ivana Krstitelja.
Isus svoj javni nastup nije započeo u Jeruzalemu i Judeji, nego u Galileji. Naime za razliku od „pravovjerne“ Judeje u „poganskoj“ Galileji žive pripadnici židovskog naroda izmiješani s drugim narodima i vjerama. I upravo tamo, među odbačenim pripadnicima svoga naroda Isus započinje svoje javno djelovanje, znakovito najavljujući da je „poslan izgubljenim sinovima“ Izraelskog naroda, a mogli bismo reći i svim narodima. Od prvog trenutka svog javnog djelovanja Isus je s onima na rubovima društva i njima donosi svjetlost života kroz poziv na obraćenje.
Nadalje evanđelje ove nedjelje progovara nam i o pozivu prvih učenika. Bili su to braća Šimun Petra i Andrija te Jakov Zebedejev i Ivan. Možemo si postaviti pitanje: zašto Isus poziva braću, što nam time poručuje? Kada bismo pogledali cijeli ovaj izabrani odlomak i pokušali pronaći neki zajednički nazivnik možda bi prava riječ bila jedinstvo. Najprije, odlazeći u pogansku Galileju među otpisane pripadnike svoga naroda Isus nam progovara o želji za jedinstvom u svojem narodu, jedinstvu koje je postojalo između njega i Ivana Krstitelja te jedinstvu koje želi među svojim učenicima: da svi budu međusobno braća i sestre.
Želju za jedinstvom svojih učenika Isus je najpotresnije i najjasnije izrekao i svojoj velikosvećeničkoj molitvi Ocu u kojoj on moli za jedinstvo svojih učenika svih vremena: „Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi…“ Na žalost gledajući povijest Crkve moramo priznati da u tome nismo uspijeli. No trebamo li od toga odustati? Nikada.
Ne odustaje ni Crkva koja se pridružuje ekumenskom pokretu i molitvi za jedinstvo kršćana koja svake godine traje od 18. do 25. siječnja. Ovogodišnja Molitvena osmina za jedinstvo kršćana ima geslo „Iskazivahu nam nesvakidašnje gostoljublje“. Polazeći od Pavlovog iskustva zadivljujuće gostoljubivosti i čovjekoljublja kojim su Pavao i ostali brodolomci dočekani na Malti ovih nas tjedan dana Crkva potiče na molitvu za jedinstvo, na njegovanje čovjekoljublja i gostoljublja naspram svih ljudi. Svi smo pozvani da se na svoj način, osobito kroz molitvu, pridružimo Isusovoj molitvi i želji za jedinstvom.
Anita Treščec
Treća nedjelja kroz godinu koja je pred nama donosi nam odlomak iz Matejeva evanđelja u kojem čitamo o završetku djelovanja Ivana Krstitelja i upoznajemo prve trenutke javnog djelovanja Isusa Krista. Isusova nastupna propovijed „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ identična je onomu što je propovijedao Ivan Krstitelj označavajući tako kontinuitet i jedinstvo između njega i Ivana Krstitelja.
Isus svoj javni nastup nije započeo u Jeruzalemu i Judeji, nego u Galileji. Naime za razliku od „pravovjerne“ Judeje u „poganskoj“ Galileji žive pripadnici židovskog naroda izmiješani s drugim narodima i vjerama. I upravo tamo, među odbačenim pripadnicima svoga naroda Isus započinje svoje javno djelovanje, znakovito najavljujući da je „poslan izgubljenim sinovima“ Izraelskog naroda, a mogli bismo reći i svim narodima. Od prvog trenutka svog javnog djelovanja Isus je s onima na rubovima društva i njima donosi svjetlost života kroz poziv na obraćenje.
Nadalje evanđelje ove nedjelje progovara nam i o pozivu prvih učenika. Bili su to braća Šimun Petra i Andrija te Jakov Zebedejev i Ivan. Možemo si postaviti pitanje: zašto Isus poziva braću, što nam time poručuje? Kada bismo pogledali cijeli ovaj izabrani odlomak i pokušali pronaći neki zajednički nazivnik možda bi prava riječ bila jedinstvo. Najprije, odlazeći u pogansku Galileju među otpisane pripadnike svoga naroda Isus nam progovara o želji za jedinstvom u svojem narodu, jedinstvu koje je postojalo između njega i Ivana Krstitelja te jedinstvu koje želi među svojim učenicima: da svi budu međusobno braća i sestre.
Želju za jedinstvom svojih učenika Isus je najpotresnije i najjasnije izrekao i svojoj velikosvećeničkoj molitvi Ocu u kojoj on moli za jedinstvo svojih učenika svih vremena: „Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi…“ Na žalost gledajući povijest Crkve moramo priznati da u tome nismo uspijeli. No trebamo li od toga odustati? Nikada.
Ne odustaje ni Crkva koja se pridružuje ekumenskom pokretu i molitvi za jedinstvo kršćana koja svake godine traje od 18. do 25. siječnja. Ovogodišnja Molitvena osmina za jedinstvo kršćana ima geslo „Iskazivahu nam nesvakidašnje gostoljublje“. Polazeći od Pavlovog iskustva zadivljujuće gostoljubivosti i čovjekoljublja kojim su Pavao i ostali brodolomci dočekani na Malti ovih nas tjedan dana Crkva potiče na molitvu za jedinstvo, na njegovanje čovjekoljublja i gostoljublja naspram svih ljudi. Svi smo pozvani da se na svoj način, osobito kroz molitvu, pridružimo Isusovoj molitvi i želji za jedinstvom.
Anita Treščec
