3. nedjelja kroz godinu B
I JA SAM, TAKAV, BOGU VAŽAN! (Mk 1, 14-20)
Ova je nedjelja prožeta Božjim pozivima pojedincima da se odvaže promijeniti dosadašnji život i učiniti za Njega nešto važno i plemenito, a suvremenicima čudno, neprihvatljivo i šokantno. Izraelci su u biblijskim knjigama opisivani kao vrlo isključiv narod kad je u pitanju vjera u jednoga Boga, jer su sebe smatrali izabranim narodom. Stoga ne čudi strah i neodlučnost proroka Jone da ide propovijedati u poganski grad Ninivu. Na prvi pogled izgleda kao da Bog od čovjeka uvijek traži nešto nespojivo sa stvarnošću u kojoj živi. Joni se objavljuje jer želi spasenje i takvih ljudi poput Ninivljana pa ga šalje na put neizvjesnosti. Jona nije ni znao što će propovijedati. Odupirao se i bježao od Boga. Začudo, Ninivljani su se obratili po Joninom pozivu, činili su pokoru, odbacili su svoju grešnost i prihvaćaju Boga, pouzdaju se u Njega. Prihvaćaju novi, bolji, Božji svijet te drugima naviještaju tu radost. Između ostalih, i ovim izvještajem iz knjige o Joni, Bog nam pokazuje kako je spreman svim ljudima i narodima pružiti priliku za spasenje. Tu ponudu ostvaruje po ljudima koje izabire da budu Njegovi svjedoci.
Pavao nas u odlomku iz poslanice Korinćanima poučava kako svaki naš čin, svako naše djelo treba biti usmjereno ka vječnosti. Nemamo vremena odgađati, trebamo žuriti i tražiti pravi trenutak da učinimo nešto lijepo za Boga i čovjeka – ovdje i danas. Da bismo tako mogli djelovati potrebno je korjenito obraćenje po kojem objavljenog Boga prihvaćamo kao jedinoga i pravoga. Trebamo učiniti veliki zaokret odbacujući svoju grešnost.
Evanđelist Marko danas nam svjedoči o odazivu prvih učenika, koji su u Isusovu pogledu i pozivu prepoznali Božju milinu te dozvolili Bogu da uđe u njihov život i potpuno ga promijeni. Isusov pogled otkrio im je Božju dobrotu i milost te se odazivaju na nasljedovanje, a da zapravo ne znaju kamo idu i što će govoriti. Činjenica je i ta da su ga prvi učenici već tražili budući im ga je Krstitelj objavio. Borili su se u sebi, jedan dio njih i dalje je želio ostati na obali jezera i krpati mreže, loviti ribu na pučini. Ipak, odazivaju se imajući povjerenja u Isusa. Shvaćaju da u potpunosti trebaju promijeniti svoj stil života te čine zaokret. Isus tako čini sa svakim tko se odazove – vadi nas iz dosadašnje sredine i uvodi u novi svijet. Na nama je da budemo spremni prihvatiti taj novi svijet, a ostaviti iza sebe onaj stari. Isus nam objavljuje Radosnu vijest da Bog spašava svakog čovjeka te da trebamo imati povjerenje u Njega, koji je prisutan u našim životima.
Bog i nas danas poziva da ostavimo nebitne stvari koje nas udaljavaju od Njega i ljudi te da dosljedno nasljedujemo Isusa. Na tom putu nećemo biti sami jer On nas traži i čeka naš odgovor - uvijek je s nama. Bez oklijevanja mu se trebamo odazvati jer vrijeme se ispunilo. Među nama je kraljevstvo nebesko. Vjerujmo u veselu vijest i budimo hrabri i odvažni! Kao članovi Crkve svi trebamo doprinositi tome da Crkva sve više (p)ostaje znak Boga u svijetu. Neka nam to budu molitvene nakane ovog tjedna.
Ova je nedjelja prožeta Božjim pozivima pojedincima da se odvaže promijeniti dosadašnji život i učiniti za Njega nešto važno i plemenito, a suvremenicima čudno, neprihvatljivo i šokantno. Izraelci su u biblijskim knjigama opisivani kao vrlo isključiv narod kad je u pitanju vjera u jednoga Boga, jer su sebe smatrali izabranim narodom. Stoga ne čudi strah i neodlučnost proroka Jone da ide propovijedati u poganski grad Ninivu. Na prvi pogled izgleda kao da Bog od čovjeka uvijek traži nešto nespojivo sa stvarnošću u kojoj živi. Joni se objavljuje jer želi spasenje i takvih ljudi poput Ninivljana pa ga šalje na put neizvjesnosti. Jona nije ni znao što će propovijedati. Odupirao se i bježao od Boga. Začudo, Ninivljani su se obratili po Joninom pozivu, činili su pokoru, odbacili su svoju grešnost i prihvaćaju Boga, pouzdaju se u Njega. Prihvaćaju novi, bolji, Božji svijet te drugima naviještaju tu radost. Između ostalih, i ovim izvještajem iz knjige o Joni, Bog nam pokazuje kako je spreman svim ljudima i narodima pružiti priliku za spasenje. Tu ponudu ostvaruje po ljudima koje izabire da budu Njegovi svjedoci.
Pavao nas u odlomku iz poslanice Korinćanima poučava kako svaki naš čin, svako naše djelo treba biti usmjereno ka vječnosti. Nemamo vremena odgađati, trebamo žuriti i tražiti pravi trenutak da učinimo nešto lijepo za Boga i čovjeka – ovdje i danas. Da bismo tako mogli djelovati potrebno je korjenito obraćenje po kojem objavljenog Boga prihvaćamo kao jedinoga i pravoga. Trebamo učiniti veliki zaokret odbacujući svoju grešnost.
Evanđelist Marko danas nam svjedoči o odazivu prvih učenika, koji su u Isusovu pogledu i pozivu prepoznali Božju milinu te dozvolili Bogu da uđe u njihov život i potpuno ga promijeni. Isusov pogled otkrio im je Božju dobrotu i milost te se odazivaju na nasljedovanje, a da zapravo ne znaju kamo idu i što će govoriti. Činjenica je i ta da su ga prvi učenici već tražili budući im ga je Krstitelj objavio. Borili su se u sebi, jedan dio njih i dalje je želio ostati na obali jezera i krpati mreže, loviti ribu na pučini. Ipak, odazivaju se imajući povjerenja u Isusa. Shvaćaju da u potpunosti trebaju promijeniti svoj stil života te čine zaokret. Isus tako čini sa svakim tko se odazove – vadi nas iz dosadašnje sredine i uvodi u novi svijet. Na nama je da budemo spremni prihvatiti taj novi svijet, a ostaviti iza sebe onaj stari. Isus nam objavljuje Radosnu vijest da Bog spašava svakog čovjeka te da trebamo imati povjerenje u Njega, koji je prisutan u našim životima.
Bog i nas danas poziva da ostavimo nebitne stvari koje nas udaljavaju od Njega i ljudi te da dosljedno nasljedujemo Isusa. Na tom putu nećemo biti sami jer On nas traži i čeka naš odgovor - uvijek je s nama. Bez oklijevanja mu se trebamo odazvati jer vrijeme se ispunilo. Među nama je kraljevstvo nebesko. Vjerujmo u veselu vijest i budimo hrabri i odvažni! Kao članovi Crkve svi trebamo doprinositi tome da Crkva sve više (p)ostaje znak Boga u svijetu. Neka nam to budu molitvene nakane ovog tjedna.
Vladimir Cesar
