Evanđelje nam u pitanju zakonoznanca Isusu svjedoči kako je među ljudima uvijek postajala dvojba komu dati prednost: Bogu ili čovjeku. Kao da se trajno suprotstavljalo jednoga prema drugome. A opet s druge strane osjećalo se da jedno prožima drugo i da jedno treba drugo.  Sâm Isus je istovremeno jedno i drugo: Bog i čovjek. Kad god i tko god udaljuje jedno od drugoga najviše nanosi štetu baš samome čovjeku. Božanska prožetost ljudskog nimalo ne umanjuje čovjekovu slobodu. Bez povezanosti božanskog i ljudskog ne može se uočiti potpuna čovjekova stvarnost, čovjekova istina. Najistinitije se Boga prepoznaje u čovjeku - njegovoj slici i prilici. Stoga odvajanje Boga i čovjeka udaljavanje je od istine čovjeka i Boga. Ovu stvarnost Bog je objavio i pokazao u Isusu Kristu. Bog je postao čovjekom!

Svjedoci smo danas, a slično je bilo i kroz povijest, kako su posljedice odvajanja Boga od čovjeka razni sukobi, vjerski ratovi. Narodi se dijele i suprotstavljaju jedni drugima radi različitih stavova ali i vjeroispovijesti.  Slavilo se i molilo Bogu, a zatvaralo se oči pred ljudima i njihovim potrebama. Svakodnevno slušamo zastrašujuće vijesti o događajima u Siriji i okolnim zemljama. Svjetski moćnici dogovaraju kakvim oružjem napadati, kojim omjerom vojnih snaga krenuti u borbe. Sve to čine iz nekih svojih političkih interesa na tim prostorima. Ne čuje se ni na jednoj strani poziv povratka istinskoj i iskonskoj ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Bît je kršćanstva – vjerovati u Boga i čovjeka, vjerovati u Isusa Krista kao utjelovljenog Sina Božjeg, jer u Isusu se ispovijeda ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Istovrijedno i istovremeno. Isus nas poučava da je Božanska Riječ u nama, da smo sinovi i kćeri Božje. Spašeni su oni koji su spoznali i prihvatili Boga kao Oca, koji su postali svjesni da su hram Duha Svetoga te trajnije i konkretnije žive u ozračju ljubavi Božje. Tu se ne radi o osjećajima, nego o odnosu ljubavi, o životnom angažmanu, o djelovanju u tom duhu.

Kad bismo svi poslušali Isusove riječi i provodili ih u život tada bi se svi našli zajedno u istom Bogu i u istom čovještvu. Mir bi zavladao u ljudskim srcima i u cijelom svijetu. Kad bismo se svaki dan, svaki u svojim životnim situacijama zalagali za istinu, pravednost, ljubav, dobrotu, socijalnu pravdu, bolje društvene odnose i slogu već bi sada nastao novi Božji svijet kojeg kao kršćani strpljivo iščekujemo u znaku uskrsnuća.

Vladimir Cesar