32. nedjelja kroz godinu B
Ima veze
U nedjeljnim čitanjima Božja riječ upućuje nas na dvije žene koje, naizgled, nikome ništa ne mogu pružiti i nitko ih ne doživljava - osim Gospodina koji baš njih postavlja za uzore. Prilika je to da uvidimo kako se siromašan u svijetu može postati na razne načine, najbrže tragom sebičnosti, zato i susrećemo toliko jako siromašnih ljudi - onih koji imaju samo novac. Bogat se, pak, postaje na samo jedan siguran način: prolaziti svijetom noseći Boga u duši.
Dobro je to razumio sv. Martin. Ljudi često pitaju kakve on ima veze s vinogradarstvom - izravno nikakve, pogotovo ne s neumjerenošću i nagrdnim oblicima martinjskih veselica gdje se izruguje obred blagoslova i biskup Martin koji nije imao mnogo veze s vinom, ali imao je sa Smislom - s Isusom Kristom. Htio je čuti njegovu riječ i slijediti uzor žene koja je dala sav svoj žitak. On je dao svoj plašt, dio sebe, dio svog dostojanstva, manjemu od sebe. U tome je veličina Božjeg čovjeka.
Ona žena pred vratima je skupljala drva, a Isus za sebe kaže da je on vrata. Kad dođemo pred njega, neće nas pitati što smo u vremenu ugode činili, nego kad je nama bilo teško. I Martinu je bilo hladno, ali dao je svoj kaput, zato je primjer, kao i vinogradar. Nije li predivno uživjeti se u osobnost jednog vinogradara koji strpljivo radi u skrovitosti koju nitko ne vidi i ne posjećuje, za koju nitko ne pita. Predivno je kako u naše naporne, teške, žuljevite i krvave svakodnevnice dolazi Netko tko govori: Ti si vrijedan. Ja te cijenim i volim. To što si radio čitave godine, vrijedilo je. Za tebe dajem svoju sigurnost, svoj ogrtač, svoj život. Ogolit ću se za tebe do kraja, do krvi. To nam u osobi sv. Martina govori Gospodin.
Tako Bog dolazi i u liku onih koji razumiju koliko je žuljeva i znoja potrebno da od trsa bez lišća i grozdova u studenome za par mjeseci nastane nešto što nas okuplja, što svoj smisao u punini doseže kada mejaš pokuca na vrata i, osobito, kada se u euharistiji susrećemo s Gospodinom koji nas odijeva svojim dostojanstvom i ljubavlju dajući nama - svojim riznicama - sav svoj žitak.
Zato Martin ima veze s vinogradarima, sa susjedima, bračnim drugovima, kolegama, poznatima i nepoznatima, s onima koji vole i ne vole, jer ima veze s Bogom koji je svemu veza s vrijednošću. U njegovu Duhu Svetome, lijepo je ovih dana promišljati o našim riznicama koje mi zovemo obitelj, Crkva, kultura, obrazovanje... O kapljici vina koja će nam ugrijati srca, komadiću kaputa koji će nam ugrijati tijela, o vratima koja se otvaraju svakom dobronamjerniku, i štite od svakog zla. To je lice Isusa Krista u liku sv. Martina, u simbolu vinogradara, u braći i sestrama, lice Gospodina koji naše svakodnevice čini vrijednima i svetima.
vlč. Ivica Cujzek
U nedjeljnim čitanjima Božja riječ upućuje nas na dvije žene koje, naizgled, nikome ništa ne mogu pružiti i nitko ih ne doživljava - osim Gospodina koji baš njih postavlja za uzore. Prilika je to da uvidimo kako se siromašan u svijetu može postati na razne načine, najbrže tragom sebičnosti, zato i susrećemo toliko jako siromašnih ljudi - onih koji imaju samo novac. Bogat se, pak, postaje na samo jedan siguran način: prolaziti svijetom noseći Boga u duši.
Dobro je to razumio sv. Martin. Ljudi često pitaju kakve on ima veze s vinogradarstvom - izravno nikakve, pogotovo ne s neumjerenošću i nagrdnim oblicima martinjskih veselica gdje se izruguje obred blagoslova i biskup Martin koji nije imao mnogo veze s vinom, ali imao je sa Smislom - s Isusom Kristom. Htio je čuti njegovu riječ i slijediti uzor žene koja je dala sav svoj žitak. On je dao svoj plašt, dio sebe, dio svog dostojanstva, manjemu od sebe. U tome je veličina Božjeg čovjeka.
Ona žena pred vratima je skupljala drva, a Isus za sebe kaže da je on vrata. Kad dođemo pred njega, neće nas pitati što smo u vremenu ugode činili, nego kad je nama bilo teško. I Martinu je bilo hladno, ali dao je svoj kaput, zato je primjer, kao i vinogradar. Nije li predivno uživjeti se u osobnost jednog vinogradara koji strpljivo radi u skrovitosti koju nitko ne vidi i ne posjećuje, za koju nitko ne pita. Predivno je kako u naše naporne, teške, žuljevite i krvave svakodnevnice dolazi Netko tko govori: Ti si vrijedan. Ja te cijenim i volim. To što si radio čitave godine, vrijedilo je. Za tebe dajem svoju sigurnost, svoj ogrtač, svoj život. Ogolit ću se za tebe do kraja, do krvi. To nam u osobi sv. Martina govori Gospodin.
Tako Bog dolazi i u liku onih koji razumiju koliko je žuljeva i znoja potrebno da od trsa bez lišća i grozdova u studenome za par mjeseci nastane nešto što nas okuplja, što svoj smisao u punini doseže kada mejaš pokuca na vrata i, osobito, kada se u euharistiji susrećemo s Gospodinom koji nas odijeva svojim dostojanstvom i ljubavlju dajući nama - svojim riznicama - sav svoj žitak.
Zato Martin ima veze s vinogradarima, sa susjedima, bračnim drugovima, kolegama, poznatima i nepoznatima, s onima koji vole i ne vole, jer ima veze s Bogom koji je svemu veza s vrijednošću. U njegovu Duhu Svetome, lijepo je ovih dana promišljati o našim riznicama koje mi zovemo obitelj, Crkva, kultura, obrazovanje... O kapljici vina koja će nam ugrijati srca, komadiću kaputa koji će nam ugrijati tijela, o vratima koja se otvaraju svakom dobronamjerniku, i štite od svakog zla. To je lice Isusa Krista u liku sv. Martina, u simbolu vinogradara, u braći i sestrama, lice Gospodina koji naše svakodnevice čini vrijednima i svetima.
vlč. Ivica Cujzek
