33. nedjelja kroz godinu C
Postojanost u vjeri (Lk 21, 5 – 19)
„A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.« Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.“ (Lk 21, 9 – 11) Ovaj citat iz Lukinog evanđelja dio je razgovora Isusa i njegovih učenika u kojem im govori o prolaznosti svega stvorenoga koje će doživjeti i svoj konačan kraj. Isus ne daje točan odgovor kada će se taj kraj dogoditi, ali potvrđuje da će se to dogoditi.
Ljudska povijest svih vremena poznaje ratove, potrese, glad, pošasti, padove civilizacija i promjene političkih režima. Vjerujem da, u kojem god vremenu živjeli, Isusove riječi nedjeljnog evanđelja mogle bi biti znak približavanja konačnog kraja ljudske povijesti. Tako je bilo i u prvim kršćanskim vremenima. Sam evanđeoski odlomak započinje divljenjem jeruzalemskom hramu za kojeg Isus govori da će biti razrušen. To se i dogodilo 70. godine kad su Rimljani osvojili, i u znak osvete zbog židovske pobune, potpuno razrušili Jeruzalem. Od jeruzalemskog hrama ostao je samo zid plača.
Čini se da bi svi ovi znakovi o kojima je Isus govorio mogli biti i znak jednog kontinuiteta u ljudskoj povijesti. Od trenutka ulaska grijeha u svijet koji je u Božjem stvarateljskom zamislu stvoren dobrim, lijepim i istinitim, nastaje borba između dobra i zla, između snage grijeha i snage Božjeg milosrđa. Mogli bismo reći da je ovaj Isusov govor, više od proročanstva o uništenju zemlje i svijeta koji poznajemo, putokaz kojim putem trebamo ići želimo li biti spašeni, a taj put je put postojanosti u vjernosti Gospodinu.
Postojanost je ono što će nam u konačnici omogućiti da budemo spašeni. Postojanost je trajna vjernost Gospodinu u vjeri, ufanju i ljubavi. Ona je vjernost Gospodinu u okolnostima rata i mira, i u okolnostima potresa, gladi i pošasti, i kad nema potresa, gladi i pošasti, i kad nas ljudi hvale zbog naše vjernosti Gospodinu, ali i kad nas zbog toga mrze i progone. U raznim krajevima svijeta kršćani su i danas progonjeni i ubijani zbog svoje vjere u Krista. Iz ove naše perspektive gotovo nam je nevjerojatno da sloboda vjerospovijesti nije zagarantirana svim ljudima današnjice.
Iako nam u našim okolnostima nije ugrožen tjelesni život, postojanost u vjeri itekako nam je potrebna kako bismo odoljeli iskušenjima suvremenog svijeta da zanemarimo ono jedino neprolazno što imamo, a to je duša. Nije lako biti postojan, no Isus nam poručuje: „Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ (Lk 21, 18 – 19)
Anita Treščec
„A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.« Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.“ (Lk 21, 9 – 11) Ovaj citat iz Lukinog evanđelja dio je razgovora Isusa i njegovih učenika u kojem im govori o prolaznosti svega stvorenoga koje će doživjeti i svoj konačan kraj. Isus ne daje točan odgovor kada će se taj kraj dogoditi, ali potvrđuje da će se to dogoditi.
Ljudska povijest svih vremena poznaje ratove, potrese, glad, pošasti, padove civilizacija i promjene političkih režima. Vjerujem da, u kojem god vremenu živjeli, Isusove riječi nedjeljnog evanđelja mogle bi biti znak približavanja konačnog kraja ljudske povijesti. Tako je bilo i u prvim kršćanskim vremenima. Sam evanđeoski odlomak započinje divljenjem jeruzalemskom hramu za kojeg Isus govori da će biti razrušen. To se i dogodilo 70. godine kad su Rimljani osvojili, i u znak osvete zbog židovske pobune, potpuno razrušili Jeruzalem. Od jeruzalemskog hrama ostao je samo zid plača.
Čini se da bi svi ovi znakovi o kojima je Isus govorio mogli biti i znak jednog kontinuiteta u ljudskoj povijesti. Od trenutka ulaska grijeha u svijet koji je u Božjem stvarateljskom zamislu stvoren dobrim, lijepim i istinitim, nastaje borba između dobra i zla, između snage grijeha i snage Božjeg milosrđa. Mogli bismo reći da je ovaj Isusov govor, više od proročanstva o uništenju zemlje i svijeta koji poznajemo, putokaz kojim putem trebamo ići želimo li biti spašeni, a taj put je put postojanosti u vjernosti Gospodinu.
Postojanost je ono što će nam u konačnici omogućiti da budemo spašeni. Postojanost je trajna vjernost Gospodinu u vjeri, ufanju i ljubavi. Ona je vjernost Gospodinu u okolnostima rata i mira, i u okolnostima potresa, gladi i pošasti, i kad nema potresa, gladi i pošasti, i kad nas ljudi hvale zbog naše vjernosti Gospodinu, ali i kad nas zbog toga mrze i progone. U raznim krajevima svijeta kršćani su i danas progonjeni i ubijani zbog svoje vjere u Krista. Iz ove naše perspektive gotovo nam je nevjerojatno da sloboda vjerospovijesti nije zagarantirana svim ljudima današnjice.
Iako nam u našim okolnostima nije ugrožen tjelesni život, postojanost u vjeri itekako nam je potrebna kako bismo odoljeli iskušenjima suvremenog svijeta da zanemarimo ono jedino neprolazno što imamo, a to je duša. Nije lako biti postojan, no Isus nam poručuje: „Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ (Lk 21, 18 – 19)
Anita Treščec
