34. nedjelja kroz godinu C
Milosrđe i pravednosti (Lk 23, 35-43)
Na kraju liturgijske godine proslavit ćemo svetkovinu Krista Kralja. Ustanovio ju je 1925. papa Pio XI. kao odgovor Katoličke Crkve na sve učestalije pojavljivanje ateističkih totalitarnih režima koji su sve više potiskivali vjeru i Crkvu sa željom stvaranja društva bez Boga. Danas se značenje te svetkovine smješta u okvir posvećivanja osobnog života vjernika i života cijele Crkve stavljajući Krista na prvo mjesto u osobnom i zajedničarskom životu.
Kao što su u povijesti čovječanstva vladari svojim stilom i načinom vladavine na neki način obilježili svoje kraljevstvo i Isusovo kraljevstvo ima svoje značajke. On ga je objavio svojim učenicima, poučavao i ukazivao im na posebnost i stil svoje vladavine koja je svoj vrhunac objave doživjela na Kalvariji u poniženom, trnjem okrunjenom i raspetom Kralju svega stvorenja. Tu ga kao kralja nisu uspjeli prepoznati čak ni njegovi učenici jer drugačije su zamišljali obećanog Mesiju i njegovo kraljevstvo.
Evanđelje svetkovine Krista Kralja prikazati će nam upravo Krista raspetoga koji u trenutku najvećeg trpljenja objavljuje bezgraničnost Očeve ljubavi i milosrđa jer, kako on sam kaže na jednom mjestu, „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15. 13).
Prošle smo nedjelje promišljali o kraju vremena, svršetku života i vječnom spasenju. Čitav tjedan nakon svetkovine Krista Kralja liturgija će nas pozivati da razmišljamo o prolaznosti svega što poznajemo. Ispitujući vlastitu savjest, svjesni svoje grešnosti i manjka ljubavi prema Bogu i bližnjemu te svraćajući pogled na vječnost, u nama se budi čežnja za Božjim milosrđem kao slamkom spasa za vječni život.
No, milosrđe ne isključuje pravdu, nego je nadilazi. Pokazano nam je to u slučaju dvojice razbojnika iz nedjeljnog evanđelja. Onom lijevom Isus ne može pomoći ni u trenutku najjasnijeg očitovanja svoje ljubavi i milosrđa. Ne može, jer je to bio razbojnikov izbor. I to je pravda! Onom desnom razbojniku naprotiv Isus pomaže jer je u tom ključnom trenutku, bez obzira na svoju prošlost, učinio drugačiji izbor. I to je milosrđe! Svi smo mi pozvani učiniti takav izbor. Pozvani smo, u Kristu, prepoznati onoga „u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.“ (Kol 1, 12)
Na svetkovinu Krista Kralja za našu Varaždinsku biskupiju započinje jedno novo razdoblje ređenjem trećega po redu varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša. Novom biskupu želimo da prepoznajući u Kristu Kralja svega Stvorenja sve vjernike povede prepoznavanju jedinog spasitelja svijeta u čiju se pravednost trebamo pouzdati i po čijem ćemo se milosrđu spasiti.
Anita Treščec
Na kraju liturgijske godine proslavit ćemo svetkovinu Krista Kralja. Ustanovio ju je 1925. papa Pio XI. kao odgovor Katoličke Crkve na sve učestalije pojavljivanje ateističkih totalitarnih režima koji su sve više potiskivali vjeru i Crkvu sa željom stvaranja društva bez Boga. Danas se značenje te svetkovine smješta u okvir posvećivanja osobnog života vjernika i života cijele Crkve stavljajući Krista na prvo mjesto u osobnom i zajedničarskom životu.
Kao što su u povijesti čovječanstva vladari svojim stilom i načinom vladavine na neki način obilježili svoje kraljevstvo i Isusovo kraljevstvo ima svoje značajke. On ga je objavio svojim učenicima, poučavao i ukazivao im na posebnost i stil svoje vladavine koja je svoj vrhunac objave doživjela na Kalvariji u poniženom, trnjem okrunjenom i raspetom Kralju svega stvorenja. Tu ga kao kralja nisu uspjeli prepoznati čak ni njegovi učenici jer drugačije su zamišljali obećanog Mesiju i njegovo kraljevstvo.
Evanđelje svetkovine Krista Kralja prikazati će nam upravo Krista raspetoga koji u trenutku najvećeg trpljenja objavljuje bezgraničnost Očeve ljubavi i milosrđa jer, kako on sam kaže na jednom mjestu, „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15. 13).
Prošle smo nedjelje promišljali o kraju vremena, svršetku života i vječnom spasenju. Čitav tjedan nakon svetkovine Krista Kralja liturgija će nas pozivati da razmišljamo o prolaznosti svega što poznajemo. Ispitujući vlastitu savjest, svjesni svoje grešnosti i manjka ljubavi prema Bogu i bližnjemu te svraćajući pogled na vječnost, u nama se budi čežnja za Božjim milosrđem kao slamkom spasa za vječni život.
No, milosrđe ne isključuje pravdu, nego je nadilazi. Pokazano nam je to u slučaju dvojice razbojnika iz nedjeljnog evanđelja. Onom lijevom Isus ne može pomoći ni u trenutku najjasnijeg očitovanja svoje ljubavi i milosrđa. Ne može, jer je to bio razbojnikov izbor. I to je pravda! Onom desnom razbojniku naprotiv Isus pomaže jer je u tom ključnom trenutku, bez obzira na svoju prošlost, učinio drugačiji izbor. I to je milosrđe! Svi smo mi pozvani učiniti takav izbor. Pozvani smo, u Kristu, prepoznati onoga „u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.“ (Kol 1, 12)
Na svetkovinu Krista Kralja za našu Varaždinsku biskupiju započinje jedno novo razdoblje ređenjem trećega po redu varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša. Novom biskupu želimo da prepoznajući u Kristu Kralja svega Stvorenja sve vjernike povede prepoznavanju jedinog spasitelja svijeta u čiju se pravednost trebamo pouzdati i po čijem ćemo se milosrđu spasiti.
Anita Treščec
