4. nedjelja došašća A
Upaliti božićno svjetlo!
Često ćemo čuti kako je Božić blagdan svjetla. Svjetlo koje stvaraju svijeće i lampice postalo je zaštitni znak božićnog vremena. No, sva ta svjetla trebala bi simbolizirati „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka“, koje je, kako kaže Ivan u evanđelju Božića, došlo na svijet u Isusu Kristu. Iz tog otajstva Božića rađa se naš kršćanski poziv da budemo „svjetlo svijeta“.
Nedavno sam pronašla jednu lijepu afričku priču koja kaže da je „u davna vremena živio čovjek koji je imao tri sina. Svu trojicu je jako volio, ali kako sâm nije potjecao iz bogate obitelji nego je sa svojom mudrošću i upornim radom uštedio poprilično novca i kupio sasvim pristojno imanje, znao je da im ne može svoj trojci ostaviti upravu, nego da između njih treba izabrati jednog i to najpametnijeg koji će svime upravljati u korist sve trojice. S nakanom da provjeri koji je od njih najpametniji pozvao je svu trojicu, dao im po pet novčića s nalogom da kupe nešto čime će se potpuno ispuniti jedna od soba u njihovoj kući. Sinovi su uzeli novac i krenuli u potragu za nečim što će ispuniti sobu. Najstariji sin je pomislio da je to lak zadatak. Otišao je na tržnicu i kupi nekoliko bala slame. Drugi sin je malo razmišljao, obišao nekoliko trgovina i na kraju se odlučio za veliki i lijepi krevet. Treći sin je dugo razmišljao pitajući se što bi mogao kupiti za pet novčića, a da time potpuno ispuni sobu. Lice mu se najednom ozari i on radostan krene u trgovinu i za pet novčića kupi svijeću. Sljedećeg dana su sva trojica došla ocu noseći svoje darove. Najstariji sin je rasprostro svoju slamu, ali ona nije ispunila cijelu sobu. Drugi sin je donio krevet, ali ni on nije zauzeo cijeli prostor u sobi. Konačno je pristupio i najmlađi sin koji zapali svijeću i svjetlost svijeće ispuni cijelu sobu. Otac je bio vrlo zadovoljan rješenjem najmlađeg sina te je njemu ostavio upravu nad svom svojom imovinom i novcem. Znao je da ima sina koji je dovoljno mudar da se svime što mu ostavlja korisno služi i brine za svoju braću.“
Poruka ove priče je da budemo oni koji će svijet oko sebe ispunjati svjetlom. Postanimo zapaljene svjetiljke koje će osvjetljavati Očevu kuću, ovaj svijet i vrijeme u kojem živimo i koje je nebeski Otac povjerio upravo nama da njim upravljamo. Obasjani božićnim svjetlom uočit ćemo potrebe bližnjih, njihove muke i nevolje, te ćemo u Utjelovljenoj Riječi Božjoj tražiti rješenja. Svjetleći o ovom Božiću zagledani u novorođenog Isusa recimo s pouzdanjem i predanjem u njegovu volju svoj „da“ da bi se i po nama dogodilo njegovo utjelovljenje, novi početak za nas, a po nama i za ovaj naš svijet.
Često ćemo čuti kako je Božić blagdan svjetla. Svjetlo koje stvaraju svijeće i lampice postalo je zaštitni znak božićnog vremena. No, sva ta svjetla trebala bi simbolizirati „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka“, koje je, kako kaže Ivan u evanđelju Božića, došlo na svijet u Isusu Kristu. Iz tog otajstva Božića rađa se naš kršćanski poziv da budemo „svjetlo svijeta“.
Nedavno sam pronašla jednu lijepu afričku priču koja kaže da je „u davna vremena živio čovjek koji je imao tri sina. Svu trojicu je jako volio, ali kako sâm nije potjecao iz bogate obitelji nego je sa svojom mudrošću i upornim radom uštedio poprilično novca i kupio sasvim pristojno imanje, znao je da im ne može svoj trojci ostaviti upravu, nego da između njih treba izabrati jednog i to najpametnijeg koji će svime upravljati u korist sve trojice. S nakanom da provjeri koji je od njih najpametniji pozvao je svu trojicu, dao im po pet novčića s nalogom da kupe nešto čime će se potpuno ispuniti jedna od soba u njihovoj kući. Sinovi su uzeli novac i krenuli u potragu za nečim što će ispuniti sobu. Najstariji sin je pomislio da je to lak zadatak. Otišao je na tržnicu i kupi nekoliko bala slame. Drugi sin je malo razmišljao, obišao nekoliko trgovina i na kraju se odlučio za veliki i lijepi krevet. Treći sin je dugo razmišljao pitajući se što bi mogao kupiti za pet novčića, a da time potpuno ispuni sobu. Lice mu se najednom ozari i on radostan krene u trgovinu i za pet novčića kupi svijeću. Sljedećeg dana su sva trojica došla ocu noseći svoje darove. Najstariji sin je rasprostro svoju slamu, ali ona nije ispunila cijelu sobu. Drugi sin je donio krevet, ali ni on nije zauzeo cijeli prostor u sobi. Konačno je pristupio i najmlađi sin koji zapali svijeću i svjetlost svijeće ispuni cijelu sobu. Otac je bio vrlo zadovoljan rješenjem najmlađeg sina te je njemu ostavio upravu nad svom svojom imovinom i novcem. Znao je da ima sina koji je dovoljno mudar da se svime što mu ostavlja korisno služi i brine za svoju braću.“
Poruka ove priče je da budemo oni koji će svijet oko sebe ispunjati svjetlom. Postanimo zapaljene svjetiljke koje će osvjetljavati Očevu kuću, ovaj svijet i vrijeme u kojem živimo i koje je nebeski Otac povjerio upravo nama da njim upravljamo. Obasjani božićnim svjetlom uočit ćemo potrebe bližnjih, njihove muke i nevolje, te ćemo u Utjelovljenoj Riječi Božjoj tražiti rješenja. Svjetleći o ovom Božiću zagledani u novorođenog Isusa recimo s pouzdanjem i predanjem u njegovu volju svoj „da“ da bi se i po nama dogodilo njegovo utjelovljenje, novi početak za nas, a po nama i za ovaj naš svijet.
