4. uskrsna nedjelja C
Briga za ljubav Isusova Srca
Četvrta vazmena – Nedjelja Dobrog Pastira slavi se kao Dan svećeničkih i redovničkih zvanja. Pred očima nam je prizor Gospodina u liku pastira koji za svoje voljene daje život. Vjerojatno je iz te spoznaje, ali i iz uzornosti sv. Ivana Marije Vianneya, proizašla najljepša definicija svećeništva: „Ljubav Isusova Srca.“
I u molitvama vjernika često se traže svećenici po Srcu Isusovu. Isus je te molbe uslišao i dao svojoj Crkvi mnoštvo svetih službenika koji su bezbroj puta već osvjetlali obraz Crkve i ponos su vjernika. Nažalost, u društvu, i to najčešće od onih koji s Crkvom imaju najmanje veze, često se zlonamjerno ističu pojedinačni primjeri onih koji nisu dorasli povjerenoj ulozi.
Isto tako, nažalost, ljudi opravdavaju njihove loše postupke, najčešće riječima: „Svećenik je samo čovjek.“ U tom nazivu čovjek nema ništa samo. Ne valja umanjivati Božju zamisao o čovjeku ni zataškavati ono što baca sjenu na najveće Božje svetinje, ono što nije dobro, jer to je na istom tragu onih kritizera koji samo čekaju da negdje netko pogriješi kako bi ta mrlja podigla njihovu, tobože, dobronamjernost.
Dobrota nije nešto s čim se može pošikavati i s čim se može manipulirati za nečiji probitak ili osobne naslade. Kada je Gospodin birao riječi za svoju titulu, izabrao je naziv Dobri. Sve što se toj dobroti protivi, nije dobrodošlo na putu s njime, i sve što ju nagrđuje, zaslužuje rane od borbe protiv toga zla.
Ne treba Božjim službenicima da ih ljudi brane od napada i udaraca jer oni su svjesno izabrali put Dobroga Pastira koji ih nije pozvao s figom u džepu. Itekako su znali što ih čeka. Dobri svećenici, redovnici i redovnice trebaju da ljudi kažu istinu. Istina je da su mnogi nemiri u Crkvu ušli po njenim službenicima koji nisu vjerni Srcu Isusovu, kao i po vjernicima koje za to nije briga, po onima koje vodi lažna briga za Crkvu ili koji su skloni povodljivosti u svojim uvjerenjima i neutemeljenosti u kritikama.
No istina je i to da i u našem vremenu postoji nebrojeno više duhovnih zvanja koja nemaju veze s površnom glumom, nego s istinskim nasljedovanjem Božje dobrote i prelijepim svjedočanstvom požrtvovne ljubavi Božjega Srca. Sve njihove napore i žrtve za ljepotu i vjerodostojnost, za čast i dobro Crkve neka Gospodin nagradi svojom blizinom i neka im je blagoslovljeno i plodonosno služenje Bogu i Božjem narodu!
S pogledom na duhovna zvanja ove godine isprepliće se i pogled prema svetosti majčinstva, koje je najizvorniji primjer bezuvjetne brižnosti i ljubavi, stoga je i nastala izreka: „Bog nije mogao biti na svakom mjestu, zato je stvorio majke.“ Svim majkama i bakama neka Gospodin nadoknadi našu nezahvalnost i neka im je sretan Majčin dan!
Vlč. Ivica Cujzek
Četvrta vazmena – Nedjelja Dobrog Pastira slavi se kao Dan svećeničkih i redovničkih zvanja. Pred očima nam je prizor Gospodina u liku pastira koji za svoje voljene daje život. Vjerojatno je iz te spoznaje, ali i iz uzornosti sv. Ivana Marije Vianneya, proizašla najljepša definicija svećeništva: „Ljubav Isusova Srca.“
I u molitvama vjernika često se traže svećenici po Srcu Isusovu. Isus je te molbe uslišao i dao svojoj Crkvi mnoštvo svetih službenika koji su bezbroj puta već osvjetlali obraz Crkve i ponos su vjernika. Nažalost, u društvu, i to najčešće od onih koji s Crkvom imaju najmanje veze, često se zlonamjerno ističu pojedinačni primjeri onih koji nisu dorasli povjerenoj ulozi.
Isto tako, nažalost, ljudi opravdavaju njihove loše postupke, najčešće riječima: „Svećenik je samo čovjek.“ U tom nazivu čovjek nema ništa samo. Ne valja umanjivati Božju zamisao o čovjeku ni zataškavati ono što baca sjenu na najveće Božje svetinje, ono što nije dobro, jer to je na istom tragu onih kritizera koji samo čekaju da negdje netko pogriješi kako bi ta mrlja podigla njihovu, tobože, dobronamjernost.
Dobrota nije nešto s čim se može pošikavati i s čim se može manipulirati za nečiji probitak ili osobne naslade. Kada je Gospodin birao riječi za svoju titulu, izabrao je naziv Dobri. Sve što se toj dobroti protivi, nije dobrodošlo na putu s njime, i sve što ju nagrđuje, zaslužuje rane od borbe protiv toga zla.
Ne treba Božjim službenicima da ih ljudi brane od napada i udaraca jer oni su svjesno izabrali put Dobroga Pastira koji ih nije pozvao s figom u džepu. Itekako su znali što ih čeka. Dobri svećenici, redovnici i redovnice trebaju da ljudi kažu istinu. Istina je da su mnogi nemiri u Crkvu ušli po njenim službenicima koji nisu vjerni Srcu Isusovu, kao i po vjernicima koje za to nije briga, po onima koje vodi lažna briga za Crkvu ili koji su skloni povodljivosti u svojim uvjerenjima i neutemeljenosti u kritikama.
No istina je i to da i u našem vremenu postoji nebrojeno više duhovnih zvanja koja nemaju veze s površnom glumom, nego s istinskim nasljedovanjem Božje dobrote i prelijepim svjedočanstvom požrtvovne ljubavi Božjega Srca. Sve njihove napore i žrtve za ljepotu i vjerodostojnost, za čast i dobro Crkve neka Gospodin nagradi svojom blizinom i neka im je blagoslovljeno i plodonosno služenje Bogu i Božjem narodu!
S pogledom na duhovna zvanja ove godine isprepliće se i pogled prema svetosti majčinstva, koje je najizvorniji primjer bezuvjetne brižnosti i ljubavi, stoga je i nastala izreka: „Bog nije mogao biti na svakom mjestu, zato je stvorio majke.“ Svim majkama i bakama neka Gospodin nadoknadi našu nezahvalnost i neka im je sretan Majčin dan!
Vlč. Ivica Cujzek
