4. uskrsna nedjelja C
ISUS, NAŠ DOBRI PASTIR, DAJE NAM ŽIVOT VJEČNI (lv 10, 27-30)
Liturgijska čitanja današnje nedjelje usmjeravaju nas ka završetku Isusovog govora u kojem ističe da kao dobri pastir poznaje svoje ovce i one idu za njim. Stoga ga u popričesnoj molitvi zovemo dobrim pastirom Oca nebeskog i molimo da pogleda svoje stado, otkupljeno dragocjenom krvlju njegova Sina te da nas vodi na svoje vječne pašnjake. Isus je dobri Pastir koji je u toku svog mesijanskog djelovanja uprisutnjivao pastirsku brigu Božju za ljude. Iz svog uskrsnog, proslavljenog stanja on i dalje ostaje naš dobri Pastir koji nas kroz povijest sabire u Crkvu, hrani svojom riječju i sakramentima te nas vodi prema vječnim Očevim pašnjacima.
Ova nedjelja dobrog Pastira slavi se i kao međunarodni dan duhovnih zvanja. Oni koji u redovničkom i svećeničkom zvanju izbliže nasljeduju Krista, u poslušnosti Ocu i ljudima, uprisutnjuju Isusovu pastirsku zadaću u Crkvi i svijetu kroz povijest. Danas molimo da u svom zvanju ustraju oni koje je Bog pozvao u svećenike, redovnike i redovnice. Ujedno molimo i za sve koji se spremaju za duhovni poziv, kao i za one koje će Bog pozvati iz današnjih vjerničkih obitelji.
U prvom čitanju iz Djela apostolskih pratimo Pavla i Barnabu koji su u svakom novom mjestu svoga misijskog djelovanja najprije tražili Židove te njima dokazivali kako se u Isusu iz Nazareta ispunjavaju obećanja o Sinu Davidovu u Starom zavjetu. Najčešće su nailazili na otpor i nezainteresiranost židovskih slušatelja pa su propovijedali među poganima. Podsjećali su na stalnu Božju brigu za izabrani narod te naglasili da je Isus Spasitelj, porijeklom iz potomstva kralja Davida, te da su se njegovim mesijanskim djelovanjem, po muci, smrti i uskrsnuću ispunila Božja obećanja ljudima. Pavao osjeća da ga Bog šalje i među pogane, kako bi se svi narodi mogli uključivati u spasenje koje Bog nudi jer oni su se radovali i slavili riječ Gospodnju vjerujući u život vječni.
Drugo čitanje iz Otkrivenja podsjeća nas da je proslavljeni Krist i danas naš dobri Pastir koji nam omogućuje put do izvora životne vode. Ta se briga nastavlja i po vidljivim pastirima koji crkvenoj zajednici danas svjedoče duhovne vrednote svojim osobnim životom i svojom službom.
Današnji odlomak iz Ivanova evanđelja odgovor je Isusa na izravno pitanje pismoznanaca, da li je on Krist. On se poziva na djela koja čini u Očevo ime i predbacuje Židovima da ne vjeruju zato što nisu od njegovih ovaca. Poznavati svoje ovce zapravo znači da Isus razabire tko je pravi vjernik, vidi duhovne potrebe svakog pojedinog vjernika te mu daje duhovnu hranu kako bi postigao cilj - život vječni. Isus na kraju ističe da mu vjernike nitko neće ugrabiti iz ruke zato što mu ih daje Otac, a on i Otac su jedno.
Okupimo se oko Isusa dobrog Pastira i danas zahvalno slušajmo njegov glas, svjesni da nas on poznaje iznutra. Jesmo li spremni ići za njim, ići s njim, ići nekome za njega?
Liturgijska čitanja današnje nedjelje usmjeravaju nas ka završetku Isusovog govora u kojem ističe da kao dobri pastir poznaje svoje ovce i one idu za njim. Stoga ga u popričesnoj molitvi zovemo dobrim pastirom Oca nebeskog i molimo da pogleda svoje stado, otkupljeno dragocjenom krvlju njegova Sina te da nas vodi na svoje vječne pašnjake. Isus je dobri Pastir koji je u toku svog mesijanskog djelovanja uprisutnjivao pastirsku brigu Božju za ljude. Iz svog uskrsnog, proslavljenog stanja on i dalje ostaje naš dobri Pastir koji nas kroz povijest sabire u Crkvu, hrani svojom riječju i sakramentima te nas vodi prema vječnim Očevim pašnjacima.
Ova nedjelja dobrog Pastira slavi se i kao međunarodni dan duhovnih zvanja. Oni koji u redovničkom i svećeničkom zvanju izbliže nasljeduju Krista, u poslušnosti Ocu i ljudima, uprisutnjuju Isusovu pastirsku zadaću u Crkvi i svijetu kroz povijest. Danas molimo da u svom zvanju ustraju oni koje je Bog pozvao u svećenike, redovnike i redovnice. Ujedno molimo i za sve koji se spremaju za duhovni poziv, kao i za one koje će Bog pozvati iz današnjih vjerničkih obitelji.
U prvom čitanju iz Djela apostolskih pratimo Pavla i Barnabu koji su u svakom novom mjestu svoga misijskog djelovanja najprije tražili Židove te njima dokazivali kako se u Isusu iz Nazareta ispunjavaju obećanja o Sinu Davidovu u Starom zavjetu. Najčešće su nailazili na otpor i nezainteresiranost židovskih slušatelja pa su propovijedali među poganima. Podsjećali su na stalnu Božju brigu za izabrani narod te naglasili da je Isus Spasitelj, porijeklom iz potomstva kralja Davida, te da su se njegovim mesijanskim djelovanjem, po muci, smrti i uskrsnuću ispunila Božja obećanja ljudima. Pavao osjeća da ga Bog šalje i među pogane, kako bi se svi narodi mogli uključivati u spasenje koje Bog nudi jer oni su se radovali i slavili riječ Gospodnju vjerujući u život vječni.
Drugo čitanje iz Otkrivenja podsjeća nas da je proslavljeni Krist i danas naš dobri Pastir koji nam omogućuje put do izvora životne vode. Ta se briga nastavlja i po vidljivim pastirima koji crkvenoj zajednici danas svjedoče duhovne vrednote svojim osobnim životom i svojom službom.
Današnji odlomak iz Ivanova evanđelja odgovor je Isusa na izravno pitanje pismoznanaca, da li je on Krist. On se poziva na djela koja čini u Očevo ime i predbacuje Židovima da ne vjeruju zato što nisu od njegovih ovaca. Poznavati svoje ovce zapravo znači da Isus razabire tko je pravi vjernik, vidi duhovne potrebe svakog pojedinog vjernika te mu daje duhovnu hranu kako bi postigao cilj - život vječni. Isus na kraju ističe da mu vjernike nitko neće ugrabiti iz ruke zato što mu ih daje Otac, a on i Otac su jedno.
Okupimo se oko Isusa dobrog Pastira i danas zahvalno slušajmo njegov glas, svjesni da nas on poznaje iznutra. Jesmo li spremni ići za njim, ići s njim, ići nekome za njega?
Vladimir Cesar
