4. uskrsna nedjelja_B
PASTIR DOBRI ŽIVOT SVOJ POLAŽE ZA OVCE! (Iv 10, 11-18)
Od prvih kršćanskih vremena, iz doba progona i okupljanjima vjernika u katakombama, umjetnici su Krista često prikazivali kao Dobrog pastira koji na ramenima nosi izgubljenu ovcu. Papa Pavao VI. na tu temu nadovezao je slavljenje četvrte uskrsne nedjelje kao dan molitve za duhovna i redovnička zvanja. Crkva nas poziva na molitvu na nakanu da se mladići i djevojke velikodušno odazovu Božjem pozivu, na službu Bogu za ljude, za nesebični rad u vinogradu Gospodnjem s ciljem spasenja i duhovnog napretka svakog čovjeka.
U prvom čitanju Petar pred židovskim glavarima i starješinama neustrašivo ispovijeda svoju vjeru u Krista uskrsloga – Mesiju. Ohrabren i ojačan Duhom Svetim Petar Isusa naviješta kao kamen temeljac novog Božjeg kraljevstva, kao Spasitelja i Otkupitelja svakog čovjeka bez obzira odakle on bio. Pokušavajući zatrti ime Isusovo progonima apostola i njihovih učenika, židovski starješine samo su pomagali da se ta radosna vijest o Kristu uskrslome još brže proširi. Svojim svjedočanstvom i hrabrošću apostoli naviještanjem Krista kao jedinog pravog Spasitelja po nasljedovanju kojeg se čovjek može spasiti i nama danas indirektno postavljaju pitanje tko je za nas Isus, vjerujemo li u naše spasenje po njemu, prihvaćamo li njegove uvjete dobivanja spasenja?
U vrijeme kad je ljudski život ugrožen, kad ga jači olako oduzimaju ili ograničavaju njegovo trajanje, apostol Ivan hrabri nas činjenicom da smo djecom Božjom postali po neizmjernoj Očevoj ljubavi i po milosti uskrslog Krista. To dostojanstvo Božjeg djeteta u potpunosti će se razotkriti u vječnosti, a sada ga u ovozemnom životu trebamo čuvati i njegovati slavljenjem sakramenata, životom prema Božjim zapovijedima.
Očevu ljubav, brigu i povezanost s čovjekom današnje nam evanđelje opisuje u slici Isusa kao dobrog pastira u odnosu prema vjernicima i onima koji će to tek postati. Njegova povezanost je potpuna jer se zasniva na ljubavi i povjerenju. Uspoređujući hramske starješine i svjetovne poglavare Židova svojeg vremena, koji su se prema narodu ponašali kao najamnici, nisu živjeli i radili za njihovo dobro nego da ugode Rimljanima i ostanu na vlasti, Isus se predstavlja kao dobri pastir koji poznaje svoje ovce – pastir koji je spreman žrtvovati i svoj život za spas i one ovce koja još luta i traži pravi smisao života. Pastirski odnos je prožet ljubavlju, dobrotom, blagošću, a najamnički egoizmom, interesom, posjedovanjem, željom za vlašću. Dobri pastir se prema svakoj ovci odnosi osobno, prijateljski, zaštitnički, svaku poznaje po imenu, poznaje njezine potrebe. Najamniku je svaki čovjek samo broj, on sve radi poradi vlastitog interesa, ne poistovjećuje se s onima za koje je preuzeo odgovornost. Iz svega slijedi nužna potreba za promjenom osobe kako bismo svi bili blaga i ponizna srca.
Molimo danas za naše pastire, za one koji se spremaju postati pastirima, koje Bog zove u službu ljubavi za druge ostvarujući se u duhovnim i redovničkim zvanjima. Neka budu vjerodostojni svjedoci uskrslog Krista – Dobrog pastira. Sjetimo se i molimo za nositelje vlasti u javnom životu da u svojem djelovanju (p)ostanu dosljedni vrijednostima koje nam je ostavio Dobri pastir te svoj rad prožmu ljubavlju, dobrotom i blagošću - u spremnosti podnijeti potrebnu žrtvu za pravdu, mir i dobro povjerenih im ljudi.
Od prvih kršćanskih vremena, iz doba progona i okupljanjima vjernika u katakombama, umjetnici su Krista često prikazivali kao Dobrog pastira koji na ramenima nosi izgubljenu ovcu. Papa Pavao VI. na tu temu nadovezao je slavljenje četvrte uskrsne nedjelje kao dan molitve za duhovna i redovnička zvanja. Crkva nas poziva na molitvu na nakanu da se mladići i djevojke velikodušno odazovu Božjem pozivu, na službu Bogu za ljude, za nesebični rad u vinogradu Gospodnjem s ciljem spasenja i duhovnog napretka svakog čovjeka.
U prvom čitanju Petar pred židovskim glavarima i starješinama neustrašivo ispovijeda svoju vjeru u Krista uskrsloga – Mesiju. Ohrabren i ojačan Duhom Svetim Petar Isusa naviješta kao kamen temeljac novog Božjeg kraljevstva, kao Spasitelja i Otkupitelja svakog čovjeka bez obzira odakle on bio. Pokušavajući zatrti ime Isusovo progonima apostola i njihovih učenika, židovski starješine samo su pomagali da se ta radosna vijest o Kristu uskrslome još brže proširi. Svojim svjedočanstvom i hrabrošću apostoli naviještanjem Krista kao jedinog pravog Spasitelja po nasljedovanju kojeg se čovjek može spasiti i nama danas indirektno postavljaju pitanje tko je za nas Isus, vjerujemo li u naše spasenje po njemu, prihvaćamo li njegove uvjete dobivanja spasenja?
U vrijeme kad je ljudski život ugrožen, kad ga jači olako oduzimaju ili ograničavaju njegovo trajanje, apostol Ivan hrabri nas činjenicom da smo djecom Božjom postali po neizmjernoj Očevoj ljubavi i po milosti uskrslog Krista. To dostojanstvo Božjeg djeteta u potpunosti će se razotkriti u vječnosti, a sada ga u ovozemnom životu trebamo čuvati i njegovati slavljenjem sakramenata, životom prema Božjim zapovijedima.
Očevu ljubav, brigu i povezanost s čovjekom današnje nam evanđelje opisuje u slici Isusa kao dobrog pastira u odnosu prema vjernicima i onima koji će to tek postati. Njegova povezanost je potpuna jer se zasniva na ljubavi i povjerenju. Uspoređujući hramske starješine i svjetovne poglavare Židova svojeg vremena, koji su se prema narodu ponašali kao najamnici, nisu živjeli i radili za njihovo dobro nego da ugode Rimljanima i ostanu na vlasti, Isus se predstavlja kao dobri pastir koji poznaje svoje ovce – pastir koji je spreman žrtvovati i svoj život za spas i one ovce koja još luta i traži pravi smisao života. Pastirski odnos je prožet ljubavlju, dobrotom, blagošću, a najamnički egoizmom, interesom, posjedovanjem, željom za vlašću. Dobri pastir se prema svakoj ovci odnosi osobno, prijateljski, zaštitnički, svaku poznaje po imenu, poznaje njezine potrebe. Najamniku je svaki čovjek samo broj, on sve radi poradi vlastitog interesa, ne poistovjećuje se s onima za koje je preuzeo odgovornost. Iz svega slijedi nužna potreba za promjenom osobe kako bismo svi bili blaga i ponizna srca.
Molimo danas za naše pastire, za one koji se spremaju postati pastirima, koje Bog zove u službu ljubavi za druge ostvarujući se u duhovnim i redovničkim zvanjima. Neka budu vjerodostojni svjedoci uskrslog Krista – Dobrog pastira. Sjetimo se i molimo za nositelje vlasti u javnom životu da u svojem djelovanju (p)ostanu dosljedni vrijednostima koje nam je ostavio Dobri pastir te svoj rad prožmu ljubavlju, dobrotom i blagošću - u spremnosti podnijeti potrebnu žrtvu za pravdu, mir i dobro povjerenih im ljudi.
Vladimir Cesar
