5. nedjelja kroz godinu A
Božji kompliment
Tako nam godi kada se poistovjećujemo s učenicima kojima je Isus uputio kompliment: „Vi ste svjetlost svijeta“, da lako previdimo činjenicu: svjetlo svoju svrhu ispunjava tek u okružju mraka.
Na to nas podsjeća i blagdan Svijećnice, kao i „Dan života“, u čijem kontekstu posebno odzvanja pouka Gustava Krkleca: „Guslara sretoh. Bio je slijep. Al reče: Sinko, život je lijep! Zbunih se malko; Zar zbilja lijep?! Vidjet ćeš, sinko, kad budeš slijep!“ Nije li baš to paradoks koji oslikava tako čestu stvarnost naših života? Onu u kojoj, tek kada nešto ne možemo, nekoga ili nešto više ne vidimo ili nemamo, uvidimo kako nam je taj i to bilo važno i dobro.
Evanđeoski kompliment upravo nam osvješćuje taj dubinski pogled zahvalnosti, a riječi koje je starac Šimun izgovorio na dan Gospodinova prikazanja – Svijećnice pomažu nam u razumijevanju Isusova poziva da svjetiljku stavimo „na svijećnjak, a ne pod posudu“. Šimunov hvalospjev dio je molitve časova, i to povečerja. Dakle u najmračnije doba svakoga dana moli se: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje... svjetlost na prosvjetljenje naroda...“ Međutim divljenje koje je Mariju i Josipa preplavilo zbog ljepote s kojom se o Isusu govori, Šimun stavlja u središte tamne strane njihova budućeg života, ukazujući na križ i bol.
Prema tome, svjetlo kršćanskoga života ne postoji u odsustvu boli, nego usprkos boli! Gospodin nas ne zavarava da tama nije moćna. Krajnji su dokaz tomu zaklopljene oči za ovosvjetovne radosti i tuge u bolnom iskustvu smrti. Upravo je to jedan od trenutaka u kojima se pali svijeća blagoslovljena na Svijećnicu. Ona nije samo znak tradicije, pa ni pokazatelj da taj čovjek ne pripada vlasti tame. Smisao je toga svjetla – najočitijeg znaka Isusa, Pobjednika nad tamom smrti i zla – ohrabrenje da se i mi usprotivimo tami u svim njezinim pojavnostima.
Poziv je to da sve protivštine i nedaće, strahove i gubitke sagledamo u svjetlu Božje riječi i učinimo odlučan pomak prema životu. Kako u širem pogledu, prema životu svakog čovjeka, osobito prema zaštiti svetosti života najranjivijih, tako i u užem pogledu. U pogledu svakoga dana svog života. Još konkretnije, to znači da ne dopustimo da padne noć na naše ljudske gluposti, da tama zadnja pokrije naše nerazumnosti i onda likuje nad našim bolima.
Zato nemojmo zažmiriti na dobra djela i lijepe riječi u svijetu oko sebe, nego se za njih borimo. Upalimo svjetiljke svojih savjesti i, u duhu pomirenja s Bogom i bližnjima, koje nam je Bog podario da se skupa borimo, a ne znamo kada će ih trebati natrag, udijelimo i mi njima kompliment prije nego zaklopimo oči svakoga dana, uz molitvu povečerja: Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin. Amen.
vlč. Ivica Cujzek
Tako nam godi kada se poistovjećujemo s učenicima kojima je Isus uputio kompliment: „Vi ste svjetlost svijeta“, da lako previdimo činjenicu: svjetlo svoju svrhu ispunjava tek u okružju mraka.
Na to nas podsjeća i blagdan Svijećnice, kao i „Dan života“, u čijem kontekstu posebno odzvanja pouka Gustava Krkleca: „Guslara sretoh. Bio je slijep. Al reče: Sinko, život je lijep! Zbunih se malko; Zar zbilja lijep?! Vidjet ćeš, sinko, kad budeš slijep!“ Nije li baš to paradoks koji oslikava tako čestu stvarnost naših života? Onu u kojoj, tek kada nešto ne možemo, nekoga ili nešto više ne vidimo ili nemamo, uvidimo kako nam je taj i to bilo važno i dobro.
Evanđeoski kompliment upravo nam osvješćuje taj dubinski pogled zahvalnosti, a riječi koje je starac Šimun izgovorio na dan Gospodinova prikazanja – Svijećnice pomažu nam u razumijevanju Isusova poziva da svjetiljku stavimo „na svijećnjak, a ne pod posudu“. Šimunov hvalospjev dio je molitve časova, i to povečerja. Dakle u najmračnije doba svakoga dana moli se: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje... svjetlost na prosvjetljenje naroda...“ Međutim divljenje koje je Mariju i Josipa preplavilo zbog ljepote s kojom se o Isusu govori, Šimun stavlja u središte tamne strane njihova budućeg života, ukazujući na križ i bol.
Prema tome, svjetlo kršćanskoga života ne postoji u odsustvu boli, nego usprkos boli! Gospodin nas ne zavarava da tama nije moćna. Krajnji su dokaz tomu zaklopljene oči za ovosvjetovne radosti i tuge u bolnom iskustvu smrti. Upravo je to jedan od trenutaka u kojima se pali svijeća blagoslovljena na Svijećnicu. Ona nije samo znak tradicije, pa ni pokazatelj da taj čovjek ne pripada vlasti tame. Smisao je toga svjetla – najočitijeg znaka Isusa, Pobjednika nad tamom smrti i zla – ohrabrenje da se i mi usprotivimo tami u svim njezinim pojavnostima.
Poziv je to da sve protivštine i nedaće, strahove i gubitke sagledamo u svjetlu Božje riječi i učinimo odlučan pomak prema životu. Kako u širem pogledu, prema životu svakog čovjeka, osobito prema zaštiti svetosti života najranjivijih, tako i u užem pogledu. U pogledu svakoga dana svog života. Još konkretnije, to znači da ne dopustimo da padne noć na naše ljudske gluposti, da tama zadnja pokrije naše nerazumnosti i onda likuje nad našim bolima.
Zato nemojmo zažmiriti na dobra djela i lijepe riječi u svijetu oko sebe, nego se za njih borimo. Upalimo svjetiljke svojih savjesti i, u duhu pomirenja s Bogom i bližnjima, koje nam je Bog podario da se skupa borimo, a ne znamo kada će ih trebati natrag, udijelimo i mi njima kompliment prije nego zaklopimo oči svakoga dana, uz molitvu povečerja: Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin. Amen.
vlč. Ivica Cujzek
