5. nedjelja kroz godinu A
Budimo znak boljeg i drugačijeg svijeta
U prošlotjednom smo promišljanju već dotaknuli simboliku svijeće i poziv kršćanima da budu svjetlo svijeta. Evanđelje 5. nedjelje kroz godinu koje je pred nama, uz Isusov poziv vjernicima da budu svjetlo svijeta, donos i tri slike; sliku soli, svjetiljke i grada na gori. Isus je često govorio u prispodobama i slikama kako bi potaknuo svoje slušatelje da polazeći od vlastitog iskustva razumiju poruku koju ima prenosi.
Sve tri slike sadrže istu poruku i poziv da svoju vjeru i propovijedanje pretvorimo u svjedočanstvo života u službi drugima, onako kako je to činio on sam. „Osvijetliti“ ovo naše vrijeme i prostor, „osoliti“ naše međusobne odnose i suživot, biti „znak“ mogućnosti drugačijeg i boljeg svijeta zadaća je svakog Isusovog učenika. A to nećemo postići svojim idejama, mislima i lijepim govorima, već snagom Božjih riječi koje su nam predane u Evanđelju i koja nas potiču da činimo. Baš ako što o konkretnim djelima s ciljem stvaranja novog svijeta i poretka govori prorok Izaija: „Ovo govori Gospodin: 'Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.“ (Iz 58, 7-10)
Stavljajući pred nas sliku soli i svjetiljke Isus nam progovara o biti neke stvari i njezinom ispravnom korištenju. Sol je sol samo ako je slana i ako je slana koristi se kao začin, da osoli, da sačuva od kvarenja. Ako je bljutava, gubi svoj smisao, identitet i upotrebu. Isto je i sa svjetiljkom. Ako je stavimo u zatvorenu posudu, čemu ona služi? Ne osvjetljuje, ne prokazuje predmete u svojoj okolini, ne daje im vidljivost. Postoji jasna poveznica između imena i djelovanja, između identiteta i ispravnog načina djelovanja. Nazivati se kršćaninom ne bi smjelo biti samo ime, već bi trebalo određivati njegov identitet koji se očituje u njegovim djelima.
Biti sol i biti svjetlo je zahtjevno, traži rad na sebi, traži uzimati s „izvora“ soli i svjetla, traži jasno u životu očitovati „izvor“ naših riječ i naših djela. Ponekad se čini da kršćani očekuju da će to učiniti netko drugi; svećenici, vjeroučitelji, političari, socijalni radnici… A Isus je jasan: naše svjedočenje i autentičnost života i djelovanja izazvat će u drugim ljudima da prihvate i slave Boga oca u svojim životima: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5, 16).
Anita Treščec
U prošlotjednom smo promišljanju već dotaknuli simboliku svijeće i poziv kršćanima da budu svjetlo svijeta. Evanđelje 5. nedjelje kroz godinu koje je pred nama, uz Isusov poziv vjernicima da budu svjetlo svijeta, donos i tri slike; sliku soli, svjetiljke i grada na gori. Isus je često govorio u prispodobama i slikama kako bi potaknuo svoje slušatelje da polazeći od vlastitog iskustva razumiju poruku koju ima prenosi.
Sve tri slike sadrže istu poruku i poziv da svoju vjeru i propovijedanje pretvorimo u svjedočanstvo života u službi drugima, onako kako je to činio on sam. „Osvijetliti“ ovo naše vrijeme i prostor, „osoliti“ naše međusobne odnose i suživot, biti „znak“ mogućnosti drugačijeg i boljeg svijeta zadaća je svakog Isusovog učenika. A to nećemo postići svojim idejama, mislima i lijepim govorima, već snagom Božjih riječi koje su nam predane u Evanđelju i koja nas potiču da činimo. Baš ako što o konkretnim djelima s ciljem stvaranja novog svijeta i poretka govori prorok Izaija: „Ovo govori Gospodin: 'Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Gospodnja bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Gospodin će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ’Evo me!’ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.“ (Iz 58, 7-10)
Stavljajući pred nas sliku soli i svjetiljke Isus nam progovara o biti neke stvari i njezinom ispravnom korištenju. Sol je sol samo ako je slana i ako je slana koristi se kao začin, da osoli, da sačuva od kvarenja. Ako je bljutava, gubi svoj smisao, identitet i upotrebu. Isto je i sa svjetiljkom. Ako je stavimo u zatvorenu posudu, čemu ona služi? Ne osvjetljuje, ne prokazuje predmete u svojoj okolini, ne daje im vidljivost. Postoji jasna poveznica između imena i djelovanja, između identiteta i ispravnog načina djelovanja. Nazivati se kršćaninom ne bi smjelo biti samo ime, već bi trebalo određivati njegov identitet koji se očituje u njegovim djelima.
Biti sol i biti svjetlo je zahtjevno, traži rad na sebi, traži uzimati s „izvora“ soli i svjetla, traži jasno u životu očitovati „izvor“ naših riječ i naših djela. Ponekad se čini da kršćani očekuju da će to učiniti netko drugi; svećenici, vjeroučitelji, političari, socijalni radnici… A Isus je jasan: naše svjedočenje i autentičnost života i djelovanja izazvat će u drugim ljudima da prihvate i slave Boga oca u svojim životima: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5, 16).
Anita Treščec
