5. nedjelja kroz godinu C
UČITELJU, NA TVOJU RIJEČ BACIT ĆU MREŽU! (Lk 5, 1 - 11)
Starozavjetni su vjernici u strahopoštovanju, svjesni uzvišenosti i svetosti Boga Stvoritelja, često u mističnim viđenjima strepili za život jer su osjećali svoju grešnost te se nisu smatrali dostojnima Božje prisutnosti. Činjenica je da Bog za svoja djela spasenja treba ljude od povjerenja, postojane u vjeri, nadi i ljubavi. Po njima On želi objaviti svoju volju. U pozivu čovjeku Bog je uvijek imao inicijativu. Koga On izabere, toga i osposobljuje za njegovo poslanje - bez obzira što mi mislili o toj osobi. Čovjek se treba odazvati na Božji poziv i postati njegovim radosnim glasnikom.
Današnja nam biblijska čitanja opisuju Izaiju proroka i apostola Petra kao prvake svojeg vremena koje je Bog na poseban način pozvao i oni su se odazvali. Obojica su priznali svoju grešnost i nedostojnost, ali su se prepustili djelovanju Duha Svetoga koji ih je vodio u njihovom životu i propovijedanju Božjeg plana spasenja. Pavao se u poslanici Korinčanima zahvaljuje na milosti Božjoj, koju smo primili po Kristovoj žrtvi na križu i uskrsnuću od mrtvih. Ona nam se daje kao nezasluženi Božji dar, ali traži našu suradnju. Odazivamo se Božjem pozivu tako da dajemo sve od sebe kako bismo se u svojem životu u potpunosti posvetili nasljedovanju Krista - bez obzira u kojem se zanimanju ostvarivali. Različiti su životni putovi ljudi i svatko će sebe naći ako izabere svoj pravi put. Isto tako treba poštivati drugoga na njegovom putu. Svi planovi za širenjem kršćanstva dobri su tako dugo dok su vjerni osnovnom i bitnom - vjerovanju Isusu Kristu i njegovoj poruci. Istinsko življenje i vjerovanje Isusove poruke uvijek stvara nova iznenađenja. Iz vjere u Isusa Krista nastaju čuda koja čovjek vrlo teško može predvidjeti. Oni koji su vjerovali Isusovoj riječi, pronosili su radosnu vijest spasenja i činili su čudesa. Izgledali su kao da su izvan svijeta, da su čudaci, a mijenjali su svijet.
Isusa je već pratilo silno mnoštvo koje je tražilo milost, čudo, lijepu riječ, poštovanje... Današnja slika o lađi je simbol zajedništva - Petrova lađa je simbol Crkve. Isus je ušao u tu lađu. Iz nje govori ljudima. Crkva je tu kao zajednica koja se okuplja oko Petra i njegovih nasljednika. Ali to je ne čini osobitom, već činjenica da je Isus s njima u lađi. Kad je Isus u lađi sve se mijenja, to zajednici daje pouzdanje. To su tada doživjeli Petar, Andrija, Ivan i Jakov.
To bismo trebali doživjeti i mi danas. Naviještanje zahvaća sve one koji čeznu za ljubavlju, dobrotom i pravdom. Te vrednote ljudi su uvijek tražili i od toga/za to živjeli. Dolazimo do pitanja koje nam se s pravom nameće - jesmo li uvijek naviještali Radosnu vijest ili smo širili neku svoju priču? Možda danas mnogi, u nastojanju oko širenja kršćanstva, bacaju mreže u prazne vode, po svojem nahođenju ili po svojoj mudrosti i vrlo često ostaju praznih mreža. Bez obzira što su se mučili cijelu noć/čitav život, nisu ulovili gotovo ništa od ribe. Nešto treba mijenjati. Poput Petra, kad je nelogično i možda čak besmisleno, iz povjerenja u Isusa trebaju baciti svoje mreže na drugu stranu, trebaju promijeniti način djelovanja. Tako je nastala nepokolebljiva zajednica vjernika - Crkva. Slušajući danas razmišljanja i stavove mnogih ljudi kao da imamo osjećaj da nas je sve manje u Petrovoj lađi. Trenutno tako i izgleda. Kao vjernici moramo znati, čvrsto vjerovati i nadati se da dokle god je Isus s nama na lađi, može se ponoviti čudo bogatog ulova.
Starozavjetni su vjernici u strahopoštovanju, svjesni uzvišenosti i svetosti Boga Stvoritelja, često u mističnim viđenjima strepili za život jer su osjećali svoju grešnost te se nisu smatrali dostojnima Božje prisutnosti. Činjenica je da Bog za svoja djela spasenja treba ljude od povjerenja, postojane u vjeri, nadi i ljubavi. Po njima On želi objaviti svoju volju. U pozivu čovjeku Bog je uvijek imao inicijativu. Koga On izabere, toga i osposobljuje za njegovo poslanje - bez obzira što mi mislili o toj osobi. Čovjek se treba odazvati na Božji poziv i postati njegovim radosnim glasnikom.
Današnja nam biblijska čitanja opisuju Izaiju proroka i apostola Petra kao prvake svojeg vremena koje je Bog na poseban način pozvao i oni su se odazvali. Obojica su priznali svoju grešnost i nedostojnost, ali su se prepustili djelovanju Duha Svetoga koji ih je vodio u njihovom životu i propovijedanju Božjeg plana spasenja. Pavao se u poslanici Korinčanima zahvaljuje na milosti Božjoj, koju smo primili po Kristovoj žrtvi na križu i uskrsnuću od mrtvih. Ona nam se daje kao nezasluženi Božji dar, ali traži našu suradnju. Odazivamo se Božjem pozivu tako da dajemo sve od sebe kako bismo se u svojem životu u potpunosti posvetili nasljedovanju Krista - bez obzira u kojem se zanimanju ostvarivali. Različiti su životni putovi ljudi i svatko će sebe naći ako izabere svoj pravi put. Isto tako treba poštivati drugoga na njegovom putu. Svi planovi za širenjem kršćanstva dobri su tako dugo dok su vjerni osnovnom i bitnom - vjerovanju Isusu Kristu i njegovoj poruci. Istinsko življenje i vjerovanje Isusove poruke uvijek stvara nova iznenađenja. Iz vjere u Isusa Krista nastaju čuda koja čovjek vrlo teško može predvidjeti. Oni koji su vjerovali Isusovoj riječi, pronosili su radosnu vijest spasenja i činili su čudesa. Izgledali su kao da su izvan svijeta, da su čudaci, a mijenjali su svijet.
Isusa je već pratilo silno mnoštvo koje je tražilo milost, čudo, lijepu riječ, poštovanje... Današnja slika o lađi je simbol zajedništva - Petrova lađa je simbol Crkve. Isus je ušao u tu lađu. Iz nje govori ljudima. Crkva je tu kao zajednica koja se okuplja oko Petra i njegovih nasljednika. Ali to je ne čini osobitom, već činjenica da je Isus s njima u lađi. Kad je Isus u lađi sve se mijenja, to zajednici daje pouzdanje. To su tada doživjeli Petar, Andrija, Ivan i Jakov.
To bismo trebali doživjeti i mi danas. Naviještanje zahvaća sve one koji čeznu za ljubavlju, dobrotom i pravdom. Te vrednote ljudi su uvijek tražili i od toga/za to živjeli. Dolazimo do pitanja koje nam se s pravom nameće - jesmo li uvijek naviještali Radosnu vijest ili smo širili neku svoju priču? Možda danas mnogi, u nastojanju oko širenja kršćanstva, bacaju mreže u prazne vode, po svojem nahođenju ili po svojoj mudrosti i vrlo često ostaju praznih mreža. Bez obzira što su se mučili cijelu noć/čitav život, nisu ulovili gotovo ništa od ribe. Nešto treba mijenjati. Poput Petra, kad je nelogično i možda čak besmisleno, iz povjerenja u Isusa trebaju baciti svoje mreže na drugu stranu, trebaju promijeniti način djelovanja. Tako je nastala nepokolebljiva zajednica vjernika - Crkva. Slušajući danas razmišljanja i stavove mnogih ljudi kao da imamo osjećaj da nas je sve manje u Petrovoj lađi. Trenutno tako i izgleda. Kao vjernici moramo znati, čvrsto vjerovati i nadati se da dokle god je Isus s nama na lađi, može se ponoviti čudo bogatog ulova.
Vladimir Cesar
